Princip korisnosti

 

Islam nas uči da sva Allahova davanja i djela, naređenja i zabrane dolaze sa najboljom namjerom, svrhom i korišću za čovjeka. (Aslah – najkorisnije i najpovoljnije; Koristi se u opisivanju  Allahovog odnosa prema Njigovim stvorenjima)

Ovo vjerovanje se bazira na sljedećem: prvo, Allahu, dž.š. nije ništa potrebno i zato sve što stvori i uradi namijeni Njegovim stvorenjima; drugo, ono što stvori ili uradi mora koristiti stvorenjima, jer uraditi nešto nekorisno i bez svrhe protivi se razumu i ne može se pripisati Allahu, dž.š.

 

Zasnovano na ovome principu korisnosti, vjerujemo da su ljudski instinkti i potrebe stvoreni zbog određenih korisnih razloga. Ovi instinkti i potrebe se ne smiju zanemariti niti potisnuti, nego se trebaju iskoristiti na način propisan od Allaha, dž.š. Uzmimo na primjer privlačnost među polovima. Potisnuti ili suzbiti ovu potrebu značilo bi protivljenje prema Stvoritelju.

 

Njena funkcija treba biti od koristi čovjeku i zato nam je Allah, dž.š, propisao ženjenje i udavanje, a za uspješan život dao nam da se volimo i pazimo. Tako slično, strah i žudnja su prirodni instikti koji trebaju biti korišteni za čovjekov napredak. Čovjek se uči da se ne boji nikoga osim Boga, niti da žudi ni za čim osim za Njegovom nagradom.

 

Obećanje i prijetnja

 

Allah je odredio Sudnji dan u kojem je obećao nagraditi za dobra djela i kazniti za zla. Allah, dž., će ispuniti svoja obećanja vezana za nagradu, jer ne ispuniti obećanje je protivno vrlini. Međutim, oprostiti je vrlina, što znači da Allah, dž., može ne ispuniti svoje prijetnje i može oprostiti grešnicima. Tako, ako ih kazni, daće im ono što su zaslužili, a ako im oprosti, to će biti jer je On blag i milostiv.