Imami Ehlulbejta i šeriat

Za vrijeme Poslanikovog života, muslimani su živjeli po šeriatu tako što su slijedili Kur’an i Poslanikov primjer (sunnet). Zašto samo Kur’an nije bio dovoljan? Kur’an je knjiga uputstva poslana čitavom čovječanstvu za sva vremena. Kao takva, sadrži samo osnovne principe u opštem obliku. Objašnjenje detalja je prepušteno Poslaniku s.a.v..

(“A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (K.16:44))

Poslanik s.a.v. je također imao i ulogu učitelja. ( “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči.” (K. 62:2)) Ovi ajet dokazuju da poslanik Muhammed s.a.v., nije bio samo zadužen da prenese Kur’an ljudima da se oni sami koriste njime.

Čak i njegovi postupci služe za uzor i uputu. (“Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Onom svijetu, i koji Allaha često spominje” (K.33:21)) Poslušnost Poslaniku se izjednačava čak sa poslušnošću Allahu. (“Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu” (K.4:80)), a ljubav prema Allahu se ogleda u slijeđenju Poslanika s.a.v.. (“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” (K.3:31))

Kur’an čak “šuti” i o mnogim detaljima potrebnim za obavljanje ibadeta. Na primjer, u njemu se na dvadeset i pet mjesta naređuje obavljanja namaza, ali se ni na jednom od njih ne objašnjava način na koji klanjati. Na ovaj način Allah prisiljava muslimane da ih traže kod Poslanika i da slijede njegov primjer.

Poslije Poslanikove smrti muslimani se razjediniše po pitanju vođstva zajednice, što imade svog odraza i na šeriat. Jedna grupa prihvati Aliju b. Ebi Taliba i njegove sinove za vođe i jedine vjerske autoritete, a druga za sebe odabra Ebu Bekra i druge halife poslije njega. Prva grupa je živjela po šeriatu tako što je slijedila samo Kur’an i Sunnete Poslanika i njegovih nasljednika (Imama Ehlulbejta).

Zašto se Imamima iz Poslanikove porodice daje prednost nad svim ostalim izvorima šeriata? Muslimani su shvatali značaj Poslanikovog sunneta pa su ga nastojali sačuvati. Čak i Poslanikovi postupci zapamćeni od strane ashaba su se zapisivali. Ali, ovaj način čuvanja nije bio otporan na greške i zloupotrebu. U ranoj historiji islama mnogi hadisi su bili izmišljeni i pripisivani Poslaniku, naročito u vrijeme Umejada. U to vrijeme vladari su znali podmićivati pojedine ashabe radi izmišljanja hadisa u njihovu korist. U drugim vremenima neki su izmišljali hadise sa namjerom da unaprijede vjeru ili da uvedu “korisnu” ili “lijepu” praksu ne shvaćajući da su izabrali pogrešan način za to.

Poznavajući ove nepovoljne događaje u ranoj islamskoj historiji, mora se izabrati originalan i siguran izvor Poslanikovog sunneta. Kada se baci pogled na muslimane koji su živjeli sa Poslanikom ne vidi se niko učeniji, informisaniji, sigurniji ni bliži Poslaniku od članova njegove porodice, Ehlulbejta. To su bili hazreti Alija, Fatima i njihovi sinovi. Sam Kur’an nam garantuje njihovu duhovnu čistoću. (“Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno pročisti.” (K.33:33))

Šeriat je morao uvijek biti u skladu s Kur’anom, pa zato on mora poticati od onih ljudi koji su mu bili najbliži i kojima je dopušteno da ga najbolje poznaju, što nas opet dovodi do Poslanikove čiste porodice. (“On je, zaista, Kur’an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga mogu samo oni potpuno pročišćeni.” (K.56:77-79))

“Dodirnuti” u ovom ajetu znači znati u detalje, posve poznavati. Sve detalje i potpuno znanje o Kur’anu bilo je dostupno samo onima koje je Allah pročistio, a to su bili članovi Poslanikove porodice.

Oni su bili toliko važni da Allah dž.š. naređuje poslaniku Muhammedu s.a.v. da traži nadoknadu od svojih sljedbenika preko ljubavi za njih. (“Reci: ‘Od vas ne tražim nadoknadu nikakvu, osim ljubavi za moju rodbinu.” (K.42:23))  Ali stvarnu korist od Poslanikove nadoknade imaće njegovi sljedbenici. (“Reci: ‘Ono što tražim kao nadoknadu (za sebe) je ( ustvari) za vas, mene će nagraditi Allah.” (K.34:47)) Nadoknada se traži od onih koji se namjeravaju držati puta koji vodi Njihovom Gospodaru, a to je put čistog islama. (“Reci: ‘Ono što tražim kao nadoknadu (za sebe) je (u stvari) za onoga koji želi da se drži puta koji vodi njegovom Gospodaru.” (K.25:57))

Zaključak: Božiji Poslanik nije tražio nikakvu nadoknadu za sebe, nego je ona trebala biti u korist onima koji su željeli ostati na njegovom putu ka Gospodaru njihovom. Oni koji žele biti na tom pravom putu dužni su voljeti njegovu porodicu (Ehlulbejt). Ona ima specijalno mjesto, jer ju je Allah zaštitio od grešaka i grijeha i dopustio njenim Imamima da u potpunosti razumiju Kur’an, što je neophodno da bi se došlo do ispravnih islamskih propisa.

Oni su također, najbolji tumači i najbolji poznavaoci Poslanikovog sunneta. Šesti Imam, imam Džafer Sadik, o ovome kaže:

“Moj hadis je hadis mog oca (Muhammeda Bakira). Hadis mog oca je hadis mog djeda (Zejnul Abidina). Hadis mog djeda je hadis Husejna (Fatiminog sina). Husejnov hadis je Hasanov hadis. Hasanov hadis je hadis Alije b. Ebi Taliba. Alijin hadis je hadis Božijeg Poslanika, a hadis Božijeg Poslanika je Božija riječ.”

(El-Kulejni, Usul minel Kafi, dio I, str.52 ;Eš-Šarani, Tabakatul Kubra, dio I, str.28;Ebu Nu’ajm, Hiljatul Evlija, dio III, str.193, 197)

O njima ćemo navesti samo jedan Poslanikov hadis:

“Iza seba vam ostavljam dvije vrijedne stvari. Sve dok ih budete zajedno čvrsto držali nikad nećete zalutati. Jedna je veća od druge, a to je Allahova knjiga, Kur’an. Druga je moja porodica, moj Ehlulbejt. Oni se nikad neće odvojiti od Kur’ana sve dok mi ne dođu na džennetskom izvoru. Zato, pazite, način na koji ćete do njih držati pokazat će kako ste mi uzvratili za ono što sam za vas učinio”.

Eto, zato mi dajemo prednost Imamima Poslanikove porodice nad svim drugim Ashabima.