Zašto šije ne prihvataju ostale mezhebe

To što u služenju Bogu u načelima vjere ne postupamo u skladu Eš'arije, a u ograncima u skladu sa četiri mezheba, nije zbog pristrasnosti ili netrpeljivosti, niti zbog sumnje u idžtihad imama četiriju mezheba, niti zbog toga što im nedostaje poštenja, pouzdanosti, čestitosti ili naučne i praktične grandioznosti već su nas šerijatski dokazi uputili da Bogu služimo u skladu sa mezhebom vjerovjesnikovog Ehli bejta, koji je središte poslanstva, mjesto dolaska meleka i spuštanja Objave.

Zato, samo se njima priklonismo u ograncima vjere i akidi, te u metodologiji islamskoga prava i njenim propisima, shvatanju sunneta i Knjige, etike i načina kretanja ka Bogu i edeba, kako bismo u skladu sa onim što argumenti presuđuju Bogu služili u skladu sa sunnetom sejjida vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.a.

Ukoliko bi nam dokazi dali za pravo da postupimo suprotno od Imama Ehli bejta Muhammedova, s.a.v.a., ili ukoliko bismo naišli na mogućnost proizašlu iz namjere približavanja Bogu da prakticiramo u skladu sa nekim drugim mezhebom mimo njihovog, činili bismo u skladu sa većinom, zarad potvrđivanja prijateljstva i utvrđivanja faktora bratstva; međutim, bezuvjetni dokaz, nameće se između vjernika i smjera kretanja, i postavlja se između njega i njegovih pretenzija.  

Kada već većinska skupina muslimana ne posjeduje argument o prioritetnosti bilo kojeg mezheba, pa šta reći o njihovoj obaveznosti?

Mi smo veoma pažljivo i precizno, istraživali i diskutovali o dokazima muslimana, ali u njima nismo našli nešto što bi moglo ukazati na tu prioritetnost, osim onog što se  spominje idžtihad imama tih mezheba, pouzdanost, pravednost i grandioznost. Međutim, idžtihad, pouzdanost, poštenje i grandioznost nisu ograničeni na njih, kada je već tako kako je moguće reći da su njihovi mezhebi obavezni i to specifičnom odredbom?

Sumnjam da iko ima hrabrosti kazati kako su oni bolji od naših Imama, u znanju i djelu, jer oni su čisti Imami, lađe spasa ummeta, kapije oprosta, njegova sigurnost od raskola u vjeri, bajraci su upute, i skupocjenost Poslanikova, s.a.v.a., i uspomena na njega u ummetu. Poslanik, s.a.v.a. je rekao:

“Ne  idite ispred njih pa da propadnete, ne napuštajte ih pa da stradate, i ne učite ih, jer zaista oni su učeniji od vas.”

فلا تقدموهم فتهلكوا، ولا تقصروا عنهم فتهلكوا، ولا تعلموهم فإنهم أعلم منكم

Međutim to je politika, a koliko znate o tome šta se zbilo na početku islama.

Vi sunije kažete da su selefu salih (dobri prethodnici) vjerovali po ovim četirima mezhebima, vidjevši ih najpravednijim i najboljim mezhebima, složivši se da u skladu sa njima služe Bogu na svakom mjestu i u svako vrijeme. Kao da ne znate da su nasljednici i dobri prethodnici šiije Ehli bejta Muhammedovog, s.a.v.a. Dakle oni su vjerovali samo po mezhebu Imama Ehli bejta ustrajavši u tome, i u tom su mezhebu od vremena Alija i Fatime, a.s., pa sve do danas, a tada, kao što nikome nije sakriveno, niti je bilo Eš'arije niti ijednog od četiri mezheba, niti njihovih očeva.

Pored ovoga, ljudi koji su živjeli u tri stoljeća, (Tri stoljeća podrazumjevaju vrijeme Poslanika, s.a.v.a., vrijeme ashaba i vrijeme tabi'ina. U ova tri stoljeća, nije bilo pomena o Eš'ariji ili četiri mezheba.) apsolutno nisu imali uvjerenje ovih mezheba, gdje su ti mezhebi bili u ta tri stoljeća (a to bijahu najbolja stoljeća).

• Ebu El-Hasan Ali ibn Ismail, El-Eš'ari rođen je 270. godine po H. a umro je 330 i neke. po H.
• Ibn Hanbel je rođen 164. godine po H. a umro 241. godine po H.
• Šafija je rođen 150. godine po H. a umro je 204. godine po H.
• Malik je rođen 95. godine po H. a umro je 179. godine po H.
• Ebu Hanifa je rođen 80. godine po H. a umro je 150. godine po H.

A šiije vjeruju u mezheb Ehli bejta, a.s., (a članovi kuće najbolje znaju šta je u kući). Oni koji nisu bili šiije radili su u skladu sa mezhebom učenih ljudi od ashaba i tabiina.

• Pa šta je to što je učinilo obaveznim svim muslimanima (nakon tri stoljeća) baš te mezhebe a ne neke druge koji su bili uobičajeni prije njih?
• Šta je to što njih čini Božijim predstavnicima, koji su poput Božije knjige, kada je riječ o obaveznosti postupanja u skladu sa njihovim riječima, te ih odvojilo od neprocjenjivo vrijednih dragulja Poslanika, s.a.v.a., onih koji čuvaju tajnu, onih koji su lađa spasa ovog ummeta, onih koji su predvodnici, koji su za njih sigurnost i kapije oprosta?
• Šta je to zatvorilo vrata idžtihada pred licima muslimana, nakon toga što su tri stoljeća bila širom otvorena?

To nije vječna nemoć, ni sigurna lijenost, ni zadovoljenje beznađem, ni uvjereno neznanje?

Ko je taj što je zadovoljan da kaže, svjesno ili nesvjesno, da je Allah, s.v.t., poslao najboljeg vjerovjesnika i poslanika, s najboljom vjerom i vjerozakonom, objavio mu je najbolju Knjigu, s najboljim zakonima i odredbama, i da mu je usavršio vjeru, i da mu je upotpunio svoju blagodat, i da ga je naučio onome što je bilo i onome što će biti, sve to samo zarad toga da bi se stvar okončala na predvodnicima spomenutih mezheba (eš'arijski i četiri mezheba) kako bi oni to sebi uzeli, a druge spriječili da istome priđu. I to na način kao da je islam i Kur'an i sunnet i ostali vjerski nauk i dokazi njihovo privatno vlasništvo, a oni ne daju dozvolu da se isto koristi mimo njihovog mišljenja.

Dakle, da li su samo oni nasljednici Poslanika, ili je pak Uzvišeni s njima završio pitanje naslijeđa i predvodništva, poučivši ih znanju o onome što je bilo i što će biti, naučiviš ih onome što nikoga na svijetu naučio nije?

Naravno da ne!

Već i oni bijahu kao i drugi alimi, koji su uvažavali znanje, koji su mu služili i pozivali njemu, i daleko od toga da  pozivatelj znanju zatvori vrata koja vode znanju ili stavi zapreku na putu kojim se stiže do njega. Nisu bili takvi da sputaju ruke umu i znanju, da oslijepe vid pronicljivosti, ili da ljudima navuku zastor na srca, ili im začepe uši, a prekriju oči, zatvore usta, okuju ruke i vratove, te sputaju noge. Neće im pripisivati takve stvari niko osim onog ko ih kleveće, a takve njihove tvrdnje su svjedoci ovoga što kažem.

Da li smatrate slijeđenje Ehli bejta povodom rezanja užeta zajedništva i razlogom razilaženja  zajednice, dok slijeđenje drugih mimo njih gledate povodom zbližavanja srca i ujedinjenja volja, iako postoji razlika u mezhebima i mišljenjima, i brojnost pravaca i težnji?