Popularno gledište o hilafetu i imametu

 

Vecina danasnjih muslimana, ili radije muslimanskih ucenjaka, vjeruje da je nuzno i obavezno (vâdzib) uspostaviti imamet, odnosno hilafet. Ali, na zalost, to je teorija do koje gotovo niko ne drzi. En-Nesefî pise u svom djelu El-akâid: “Muslimani ne mogu biti bez imama, koji ce se pobrinuti za sprovodjenje Allahovih zakona, izvrsavanje kazni (hudûd), odbranu granica, otpremanje armije, sakupljanje poreza, suzbijanje kradja i razbojnistava, itd.. On ce predvoditi namaz svakoga petka i na dva bajrama, rjesavati razmirice, odlucivati prema dokazima i izjavama svjedoka, brinuti se o maloljetnim koji nemaju staratelje i vrsiti podjelu ratnog plijena.”

 

Kako jedan halifa moze doci na vlast? U teoriji postoje cetiri principa za odabiranje halife. Medjutim, svi ti principi se izvode iz dogadjaja koji su uslijedili nakon smrti Bozijeg Poslanika s.a.v., vezano za preuzimanje vlasti, a ne iz kur’anskih ajeta i hadisa. Evo tih pricipa:

 

1) Idzmâ, tj. konsenzus ljudi koji imaju moc i polozaj. Po ovom principu slaganje svih sljedbenika Bozijeg Poslanika nije potrebno, niti je nuzno obezbijediti pristanak svih osoba koje imaju moc i utjecaj u Ummetu. On je proizasao iz Ebu Bekrovog nacina dolaska na vlast.

 

2) Nominovanje od strane prethodnog halife. Ovaj princip, mada potpuno suprotan prvom, bazira se na Ebu Bekrovom odredjivanju Umara za svog nasljednika, bez ikakvog mijesanja zajednice.

 

3) Sûrâ, tj. odabiranje od strane izbornog tijela. Ovaj princip je ukljucen jer je drugi halifa, Umar, odredio sest osoba koje su trebale da izmedju sebe odrede halifu.

 

4) Vojna moc. Svako ko je u stanju doci do vlasti vojnom silom ima pravo da postane halifa muslimana. Ovaj princip, mada potpuno suprotan svim do sada navedenim, proizilazi iz nacina dolaska na vlast Muavije b. Ebi Sufijan.

 

Autor djela Serhu-l-meqâsid je objasnio da, kada neki imam umre, a neka osoba koja posjeduje trazene kvalifikacije za polozaj halife (bez prisege na vjernost (bejat) koja mu je inace trebala biti polozena, i bez naimenovanja od strane prethodnog halife), zatrazi to namjestenje, njegov zahtjev za hilafet ce biti priznat pod uslovom da njegova moc pokori narod; ovo vazi cak i ako taj novi halifa bude neznalica ili nemoralan. Isto tako, kada halifa na ovaj nacin dodje na vlast a nakon toga ga pokori neka druga osoba, on ce biti svrgnut, a osvajac ce biti priznat za imama ili halifu.

 

U teoriji nesiijskih mezheba, pored ostalih uslova, halifa mora biti pravedan (âdil) i u stanju da sudi i izrekne presude o pravnim i religijskim pitanjima, odnosno, da bude mudztehid. Ali, ova dva uslova postoje samo u teoriji. Kao sto smo u prethodnom odjeljku citirali, cak i neznalica ili nemoralna osoba moze postati halifa. Zbog toga su uslovi “pravednosti” i “znanja o religiji” bez osnova. Po ovoj teoriji bezgrijesnost (ismet) nije nuzan uslov za hilafet. Da bi se potkrijepila ova tvrdnja, navode se rijeci Ebû Bekra, koje je izgovorio na minberu pred ashabima: “O ljudi, postavljen sam za vladara nad vama, iako nisam najbolji od vas. Pomozite mi kada budem cinio dobro, ispravite me ako budem grijesio. Treba da znate da mi s vremena na vrijeme dolazi sejtan. Zbog toga, ako se razljutim, odvojite se od mene.” Et-Teftezânî kaze u svom djelu Serh Aqâidi-n-nesefî: “Imamu ne treba da se oduzme imamet zbog nemorala ili tiranije.”