Hadisi o prednostima Alija

 

Nakon objave u Gadîru, zaista nema vise potrebe da se donose drugi dokazi o hilafetu Alîja ibn Ebî Tâliba. Ipak, moze biti korisno citirati neke hadise koji se odnose na njega. U hadisu koji se naziva hadîtu-teqalejn, Poslanik je rekao: “Ostavljam dvije vazne stvari medju vama: Allahovu knjigu i moj Ehlu-l-bejt. Ako ih se drzite, i nastavite da slijedite i slusate ove dvije stvari, a da ni jednu ne zapostavite, nikada necete zalutati. Oni se nece razdvojiti jedno od drugog sve dok mi se ne pridruze kod izvora Kevser (u dzennetu).” Svi priznaju da Alî ibn Ebî Tâlib nije jedina licnost iz Ehlu-l-bejta, nego je samo glava porodice. Stoga se duznost da mu budemo poslusni dokazuje iz ovog univerzalnog hadisa.

Zatim, tu je i hadis koji je poznat pod nazivom Hadîsu-l-menzilet. U pohodu na Tebûk, koji se desio u mjesecu redzebu devete godine poslije hidzre, Poslanik je ostavio Alîja kao svog zastupnika u Medini. Alî je sa cudjenjem izjavio, “Zar me ostavljas za sobom?” Poslanik ga je upitao, “O Alî, zar nisi zadovoljan time sto kod mene imas isto mjesto koje je Hârûn imao kod Mûsâa, osim sto poslije mene nece biti Bozijeg poslanika?” Poslanik je time mislio reci da je on, kao sto je Mûsâ bio ostavio Hârûna da se brine o narodu kada je sam otisao da primi Bozije zapovijesti, na isti nacin namjeravao ostaviti Alîja kao svog namjesnika koji ce se brinuti o stvarima vjere za vrijeme njegova odsustva.

 

Zatim, tu je i dogadjaj kada je objavljena sûretu-l-Berâet (9. sura) ljudima iz Mekke. Prvo je Ebû Bekr bio poslan da je proglasi pred mnogoboscima. Kasnije je Poslanik poslao Alîja da preuzme tu sûru od Ebû Bekra i da je proglasi u Mekki. Ebû Bekr se vratio u Medinu nakon sto je vec prevalio pola puta prema Mekki i upitao Bozijeg Poslanika da li su ikakav ajet ili naredba bili primljeni od Allaha koji ne odobravaju da on objavi tu suru. Poslanik je rekao, “Dzibrîl mi je dosao i rekao da niko ne smije dostaviti poruku osim mene ili osobe koja je od mene.”

 

Moralni princip koji je evidentan u ovim Poslanikovim izjavama takodjer je izrazen u sljedecem hadisu koji su prihvatili svi mezhebi. Poslanik je rekao: “Alî je uz istinu i istina je uz Alîja. Gdje god Alî krene, istina (takodjer) krene s njim.” Pravedan hilafet je stoga s pravom povjeren Alîju i nikome drugom.

Jos jedan vazan hadis je onaj o Bozjoj svjetlosti (Hadîtu-n-nûr). Sejjid Alî Hamadânî pise u svom djelu Meveddetu-l-qurbâ prenoseci od Selmâna el-Fârsîja, da je Poslanik rekao: “Ja i Alî smo obojica stvoreni od jednog istog nûra (Bozje svjetlosti) cetiri hiljade godina prije stvaranja Âdema, a kada je Âdem stvoren, taj nûr je postavljen u njegovu kicmu. Tako smo nastavili da zauzimamo isto mjesto, sve dok se nismo razdvojili u kicmi Abdu-l-Muttaliba. Zbog toga je u meni poslanstvo a u Aliju hilafet.” U djelu Rijâdu-l-fadâil, posljednje rijeci gornjeg hadisa navedene su na sljedeci nacin: “Onda me je On ucinio Poslanikom, a Alîja zastupnikom (vasijj).”