Formalna objava sa Gadir Humma

 

Sve naprijed navedene objave mogu se oznaciti kao uvod u formalnu deklaraciju sa Gadîr Humma. Ovaj dogadjaj je opisan od strane historicara i âlima obje islamske vjersko-pravne skole. Ovdje cemo navesti kratak prikaz dogadjaja kako bismo pokazali kako su se cinile velike pripreme da bi se Alî proglasio nasljednikom Bozijeg Poslanika.

Gadîr Humm se nalazi u mjestu Dzuhfâ izmedju Mekke i Medine. Kada je Poslanik bio na putu kuci, nakon obavljanja Oprosnog hadza, melek Dzibrîl mu je donio objavu od Allaha: “O Poslanice, kazuj ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne ucinis, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah ce te od ljudi stititi...” (5:67). Poslanik je odmah zastao i naredio da se svi ljudi koji su otisli naprijed pozovu nazad, i sacekao je one koji su isli iza. Kada se cijeli karavan sakupio, od kamiljih sedla napravljen je minber, i pocisceno je bagremovo trnje. Poslanik se popeo na minber i odrzao dugacak govor. Dan je bio jako vreo; ljudi su morali da rasire svoje ogrtace ispod nogu i preko svojih glava. Poslanik im se obratio sljedecim rijecima:

 

“…Ljudi! Znajte da mi je Dzibrîl nekoliko puta dolazio donoseci mi naredbu od Gospodara Milostivoga da se moram zaustaviti na ovome mjestu i obavijestiti svakoga covjeka, crnoga ili bijeloga, da je Alî ibn Ebî Tâlib moj brat, moj nasljednik (vasijj), moj halifa i imam nakon mene. Njegov polozaj kod mene je kao polozaj Hârûna kod Mûsâa, osim sto poslije mene nece biti Bozijeg poslanika, i on je vas gospodar pored Allaha i Njegovog Poslanika.

“Ljudi! Zaista, Allah ga vam je postavio za imama i vladara. Pokornost njemu je duznost jednako za sve muhâdzire (emigrante), za sve ensârije (pomagace) i za one koji ih slijede u vrlini, za stanovnike gradova i za nomade, za Arape i za strance, za slobodne i za robove, za mlade i za stare, za velike i za male, za bijele i za crne. Njegove naredbe se moraju izvrsavati, njegova rijec je obavezujuca a poslusnost njemu je duznost svakog onog koji vjeruje u Jednoga Boga. Neka je proklet covjek koji mu se ne pokori a neka je blagoslovljen onaj koji ga slijedi, a onaj koji vjeruje u njega je pravi vjernik.

“Ljudi! Ovo je posljednji put kako stojim pred ovom skupinom. Stoga pocujte, poslusajte i pokorite se naredbi vasega Gospodara. Zaista, Allâh je vas Gospodar i Bog, a nakon Njega, gospodar vas je Njegov Poslanik Muhammed, koji vam se obraca, a nakon mene, Alî je vas gospodar i vas imam, prema Allahovoj odredbi. A zatim, nakon njega, imâmet ce se nastaviti kroz moje potomke, koji ce se od njega izroditi, sve do dana kada se sretnete sa Allahom i Njegovim Poslanikom.

“Ljudi! Razmisljajte o Kuranu i razumite njegove ajete; razmisljajte o njegovim jasnim ajetima i ne bavite se onim nejasnim. Jer, tako mi Allaha, niko vam nece dobro objasniti njegova upozorenja i protumaciti njegovo znacenje osim ovoga covjeka (tj. Alîja) ciju ruku dizem ispred sebe. I ja vam kazem da, kome god sam ja gospodar, Ali mu je gospodar; on je Alî, sin Ebî Tâliba, moj brat i moj nasljednik (vasijj), a vilâjet (pokornost) njemu Allah, Mocni i Uzviseni, ucinio je obaveznim.”

Ostali imami su takodjer bili ukratko spomenuti u njegovom obracanju. Oni se spominju u mnogim drugim hadisima. Na primjer, jednom prilikom je Poslanik rekao svom unuku Husejnu: “Ti si imam, sin imama, brat imama, devetorica tvojih potomaka iz izravne loze bice pobozni imami; deveti od njih bice njihov Qâim (onaj koji ce se podici).”

 

Cak ce i ravnodusan posmatrac primijetiti da je ova stvar imala vitalnu vaznost za islam, i da je to razlog zbog kojeg je Poslanik, vodjen Bozanskom odredbom, ucinio sve moguce pripreme da je izvrsi. Tog dana, izlozen zestokim zracima podnevnog sunca, on se popeo na minber da je proglasi. Najprije je obavijestio slusaoce o njegovoj bliskoj smrti a zatim ih pozvao da posvjedoce da je vjerno izvrsio svoju poslanicku duznost. Onda ih je upitao: “Zar ja nemam veci autoritet nad vama od vas samih?” Svi su uzviknuli da je on zasigurno imao vise prava nad njima nego oni sami. Poslanik je tada rekao: “Kome sam ja gospodar, Alî mu je gospodar.” Na kraju se molio za Alîja sljedecim rijecima: “O Allahu! Voli onoga koji voli njega, i budi neprijatelj njegovom neprijatelju; pomozi onome ko pomogne njemu, i napusti onoga ko napusti njega.”

 

Kada je sve bilo zavrseno, objavljen je sljedeci Kuranski ajet: “Sada Sam vam vjeru vasu usavrsio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera” (5:3). Ova Bozanska objava jasno pokazuje da je zbog Alîjevog naimenovanja imamom vjera bila usavrsena, a islam odobren od strane Allaha. Kada je stigla ova dobra vijest sa nebesa, vjernici su cestitali Alîju u prisustvu Bozijeg Poslanika a mnogi pjesnici su sastavili stihove o ovom dogadjaju. Sve ove cinjenice su zabiljezene u knjigama hadisa kao sto cemo vidjeti na narednim stranicama.