Bezgriješnost - kao jedna od kvalifikacija Imama

 

Pogledajmo sada sta Kuran kaze o Ehlulbejtu (clanovima kuce, tj. porodici) Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.. Kada je on s.a.v. umro iza njega su ostale osobe o kojima govori ajet o cistoci (tathîr) koji glasi: “Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti” (33:33). To su bili: Alî, Fâtima, Hasan i Husejn. Univerzalno je prihvaceno da su naprijed navedene cetiri osobe Ehlulbejt, te da su bezgrijesne i ciste od svakog nedostatka.

 

Recenice koje se nalaze prije i poslije ovoga ajeta odnose se na supruge Bozijeg poslanika, tako da su zamjenice u njima upotrijebljene u zenskom rodu, dok je u ovome dijelu ajeta upotrijebljen muski rod. Razlog zbog kojeg je ovaj ajet stavljen na sadasnje mjesto nije tesko pogoditi. Poznati ucenjak Allâma Pûjâ pise u fusnoti br. 1857. prijevoda Kurana od S. V. Mir Ahmed Alîja: “Dio ovog ajeta koji se odnosi na Bozanski odredjenu cistocu svete Poslanikove porodice zahtijeva primjereno objasnjenje koje se odnosi na njegov tacan kontekst. Ovaj dio ajeta je zapravo odvojen âjet koji je sam po sebi objavljen u odredjenim prilikama, ali je smjesten ovdje buduci da se (ostatak ajeta) bavi zenama Bozijeg poslanika. Smjestanje ovog ajeta na ovo mjesto, ukoliko se dobro prostudira, pokazuje da on ima svoj sopstveni znacaj i vaznu svrhu koja stoji iza njega.

 

Dok se u njegovom prvom dijelu koristi zenski rod, u drugom dijelu dolazi do izmjene sa zenskog na muski rod. Dok god se ajet odnosi na supruge Bozijeg poslanika, koriste se samo zamjenice zenskog roda. Za skupinu muskaraca i zena, uvijek se koristi muski rod. Ovakva promjena u gramatickoj upotrebi jezika ocigledno pokazuje da se u ovom izricaju govori o razlicitoj stvari i razlicitoj skupini ljudi od one prve, i da je ona primjereno ovdje smjestena kako bi se ustvrdila razlika polozaja Ehlulbejta i polozaja supruga Bozijeg poslanika.

 

Amr ibn Seleme kojega je Boziji Poslanik odgojio prica: “Kada je objavljen ovaj ajet, Boziji Poslanik je bio u kuci njegove supruge Umm Seleme. Kada je objavljen ajet “Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti”, Boziji poslanik je okupio svoju kcerku Fâtimu, njene sinove Hasana i Husejna, te njenog supruga i Poslanikovog rodjaka Alîja, i pokrio ih sve, ukljucujuci i sebe, svojim ogrtacem. Obracajuci se Bogu, rekao je: “O Boze! Oni sacinjavaju moj Ehlulbejt (porodicu)! Cuvaj ih daleko od svake necistoce, ucini ih ociscene savrsenom cistocom.” Umm Seleme, supruga Bozijeg Poslanika, buduci da je bila svjedok ovog dogadjaja, pokorno je upitala, “O, Boziji Poslanice! Mogu li vam se i ja pridruziti?” Na to je Boziji poslanik odgovorio, “Ne, ostani na svome mjestu, i ti si na dobru.””

 

Ovo nije mjesto da se navode beskrajni izvori za tefsir ovoga ajeta, ali bih ipak volio da citiram poznatog sunitskog ucenjaka Mevlânâ Vahîdu-z-Zemâna, ciji je prijevod i komentar Kurana, kao i djelo Envâru-l-lugat (rijecnik Kurana i hadisa) medju veoma priznatim izvorima. U komentaru Kurana za ovaj ajet on pise: “Neki ljudi misle da se ovo specijalno odnosi na one clanove porodice koji su bili u krvnom srodstvu sa Poslanikom, tj. na Alîja, Fâtimu, Hasana i Husejna. Prevodilac (tj. Vahîdu-z-zemân) kaze da sahîh hadisi koji su dobro povezani sa Poslanikom potkrijepljuju isto glediste, jer ako je Poslanik sam izjavio da su clanovi njegove porodice samo naprijed navedene osobe, onda prihvatanje i vjerovanje u to postaje obavezno. Jos jedan znak ispravnosti ovoga gledista jeste cinjenica da su zamjenice prije i poslije ovog ajeta u zenskom rodu, dok su samo u ovome ajetu one u muskom rodu...”,

 

On pored toga kaze u svom djelu Envâru-l-lugat: “Ispravno glediste je to da ovaj ajet o cistoci ukljucuje samo tih pet osoba (Muhammed s.a.v., Alî, Fâtima, Hasan i Husejn a.s.), iako se u arapskom jeziku rijec ehlulbejt moze koristiti i za zene. Neki ovim ajetom dokazuju da su tih pet osoba bili bezgrijesni (masûm). Ali, ako i nisu bili masûm, onda su sigurno bili mahfûz (zasticeni od cinjenja bilo kakvog grijeha ili pogreske).

Naveo sam ova dva citata da pokazem kako i poznati sunitski ucenjaci, pored dvanaestoimamskih siita (itnâ aserijja) potvrdjuju da su, prema pravilima arapske gramatike i prema ispravnim i neprekidnim hadisima Bozijeg Poslanika, samo Alî, Fâtima, Hasan i Husejn ukljuceni u ovaj ajet, pored samog Poslanika. Takodjer je jasno da glediste da njih petoro nisu bili u stanju pociniti grijeh dijele i uvazeni sunijski ucenjaci. Ocigledno je da oni u najmanju ruku drze da, ako ovih pet osoba i nisu bili teoretski bezgrijesni, zasigurno su bili zasticeni od grijeha i pogresaka na prakticnom nivou.