Zarobljenici u Damasku

Poslije nekoliko dana putovanja, karavan je stigao u Damask. Zarobljenici i glave pobijenih clanova Fatimine kuce predstavljeni su Jezidu na raskosnoj ceremoniji. Prenosi se da su zarobijenici morali nekoliko sati da cekaju van kapije, dok dvor ne bude ukrasen. U dvoru je postavljeno 700 mjesta za posmatrace, medju kojima su bili lokalni vladari i strani predstavnici.

Izgleda da je vecina zarobljenih bila oslobodjena na putu za Damask. Zadrzani su samo bliski clanovi Huseinove porodice. Jednim uzetom je za vratove bilo zavezano dvanaest osoba. Kako je medju njima bilo djece, stariji su morali da se saginju kako se ona ne bi ugusila. Ipak, njihovi vratovi su bili isjeceni od uzeta, koje je cijelo bilo krvavo od njihovih rana.

Zene su krile lica svojom kosom, dok je Zejnul Abedin, jedini preostali muskarac stajao pognute glave u sredini dvora. Huseinova odrubljena glava je donijeta Jezidu na zlatnom posluzavniku. On je u ruci drzao stap. Poceo je njime da udara Huseinove usne. U dvoru je bio prisutan Zejd Ibn Arqam, ugledni ashab Allahovog Poslanika koji je bio u godinama.

 

Sav iznenadjen, Zejd Ibn Arqam je shvatio sta se desilo. On zavrista sa uzasom i rece:

"Makni stap, O Jezide! Video sam Poslanikove usne na mjestu gdje je tvoj stap".

 

Onda, primjetivsi vlastitu bjespomocnost u tome, jecajuci i vapeci izadje iz dvora. Jezid je, medjutim bio krajnje zadovoljan sto vidi sve to, pa rece:

"Niti je ikad imalo neko poslanstvo, niti se ikad spustio melek s neba, To je bila samo lakrdija Bani Hasima za uspostavljanje njihove vlasti. O kako zelim da su moji preci danas ovdje pa da vide kako sam se osvjetio za Bedr i za Uhud."

 

On zatim poce da se ismijava i da vrijedja zarobijenike. Na kraju, Huseinova sestra Zejneb u bjesu uzviknu na Jezida i rece:

"O ti sine oslobodjenog roba! Ponizi nas koliko god mozes i iznuri sebe od tog zadovoljstva, Allaha mi, nikad neces izbrisati nase pamcenje. Ljaga te nikad nece napustiti.

Zar je tvoje misljenje nesto drugo od zablude?

Jesu li tvoji dani nesto drugo nego broj? Je li tvoj skup nesto drugo osim rasipanje?"

 

Zejneba je u njenom obracanju Jezidu podjsetila na vrijeme osme godina Hidzre, kad su Muslimani pobjedonosno usli u Meku. Allahov Poslanik je mogao - da je to htio - da naredi da Abu Sufijan i njegova porodica, sa obzirom na njihovo nemilosrdno proganjanje Poslanika i Muslimana uopste, budu pogubljeni; ali ga on nije samo pustio da ode, vec je za sve proglasio opste pomilovanje, a njegovu kucu odredio nepovredivom. Dakle, Jezid je bio unuk covjeka koji je bio oslobodjeni rob Allahovog Poslanika, Zejnebinog djede.