Zaobljenici u Kufi

Dvanaestog Muharema zarobljenici su stigli u Kufu. Pobjedonosna Umajadska vojska u grad je usla uz mnogo pompe i slavlja. Zarobijenici i odsjecene glave Huseina i njegovih pratioca su prikazane sa velikim ponosom.

Narod je sa krovova posmatrao dok je karavan prolazio kroz glavne gradske ulice. Majke su iz sazljenja prema njima bacale komade hljeba i hurmi. Huseinova djeca tako bjehu i gladna i zedna da su uzimala komade hljeba i hurmi i pocela ih jesti.

Huseinove sestre Zejneba i Umm Kulsum uzimahu hranu od njih i bacahu je rekavsi:

"O narode Kufe, Mi smo porodica Allahovog Poslanika, sadaka nam je zabranjena"

 

Muslim Dzessas, zidar opisao je prizor ovako:

 "Bio sam pozvan od vladinih sluzbenika da popravim jedan dio guvernerske palace i zapoceo sam s poslom. Dok sam radio cuo sam veliku galamu i zvuke vojne muzike.

Tad sam ugledao veliku gomilu na ulicama. Pitao sam nekog zbog cega je bila ta buka. On mi rece da je porazen pobunjenik koji se digao protiv Halife Jezida, od vojske koju je poslao guverner Ibn Zijad. Pobjedonosna armija je sa zarobljenicima osvojenim u borbi ulazila u grad. Upitao sam ko je bio taj pobunjenik, nasta mi taj covjek odgovori da je to bio neko poznat kao Husein Ibn Ali.

Bio sam zaprepascen.

Nisain znao sta da radim. Pobjegao sam u cose, udarao se rukama po licu i plakao. Onda sam ugledao nekoliko zena sa djecom na kamilama koje su bile bez ikakvog prekrivaca ili sjedla. Tad sam vidio da se karavan zaustavio. Starija zena je dala znak gomili da ucuti, i pocela je da govori. Nikad prije toga nisam cuo da zena odrzi tako uticajan govor. Okrenuo sam se i vidio da pored mene stoji jedan star i slijep covjek.

On je plakao, suze su mu toliko tekle da je cijela njegova brada bila mokra i jecao je: "O! Ti ljudi su najbolji ljudi na svjetu, te zene su najcasnije zene, ta djeca su najdivnija od sve djece" Taj prizor nije mnogo razlicit od one bibliske scene raspeca Isusa Hrista. Dok su po bibliji Rimski vojnici i Jevreji proslavljali pobjedu, saka njegovih privrzenika je stajala, posmatrala i bjespomocno plakala. Zarobljenici su odvedeni Ibn Zijadu, gdje je svaki komandir opisao podvige koje su on i njegovi vojnici zadali "pobunjeniku."

 

U toku dvorske ceremonije, Huseinova glava je na posluzavniku donijeta Ibn Zijadu. Ibn Zijad se popeo na minber i obratio prisutnima uz rijeci:

"Hvala bogu da je lazov, sin lazova, porazen u oruzanoj borbi protiv Halife Jezida Ibn Muavije."

 

U dvoru je bio prisutan i Abdullah Ibn Afef iz plemena Azd, stari prijatelj Ali Ibn Abu Taliba. On je bio delimicno slijep, ali je ubrzo shvatio sta se desavalo. On je bio hrabar covjek, i u mnogim bitkama se borio zajedno uz Alija. On na kraju ustade i rece Ibn Zijadu:

 

"Ti si lazov, i sin si lazova, o Ibn Zijade.

Ubio si Poslanikovog unuka i svezao u uzad kao obicne zarobljenike cerke Alija i Fatime, i ponosis se time. Tako mi Boga, spremi se za dzehenemsku vatru. Nek Allahovo prokletstvo nad tobom bude zauvjek"

 

Ibn Zijad je gorio od bjesa .Namignuo je strazi da uhapse Ibn Afefa. On je izgovorio bojni poklic plemena Azd. Tu je bilo prisutno pet-stotina puno naoruzanih vojnika iz tog plemena. Oni su pritrcali da ga spasu, i otpratili ga do kuce.

Ibn Afef je samo neko vrijeme bio siguran. Iste noci je uhapsen i obezglavljen. Huseinova glava je bila izlozena u gradu za javno pokazivanje. Poslije nekoliko dana zarobljenici i glave su poslati u Damask za pokazivanje Jezidu.