Najveći neprijatelji Allahovog Poslanika s.a.v.a.

Poslanik obmanjuje

 

U “Knjizi o traženju dozvole” i “Knjizi o odštetama” u “Poglavlju o tome ko god viri u tuđu kuću ako mu se izbije oko nema otkupa (nadoknade) za njega”, Buhari u svom Sahihu prenosi sljedeći hadis (isto prenosi i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o klevetanju” u “Poglavlju o zabrani provirivanja u nečiju kuću”) od Enesa ibn Malika:

 

“Čovjek je provirivao u dio Poslanikove sobe. Poslanik je ustao i uzeo vrh strijele, i ja sam gledao kako želi da zavara tog čovjeka kako s mjesta odakle ga ovaj ne vidi udari.”

..........................................

Pogledaj vjerodostojnost hadisa na engleskom:

Direktan link:

 

Sahih al-Bukhari 6242 | Hadith — Amrayn

 

Najuzvišeniji karakter se ne može uporediti sa ovakvom vrstom ponašanja, naročito ne od Poslanika koji je bio blag i samilostan prema vjernicima. Moglo se pretpostaviti da Poslanik želi otići kući rečenom čovjeku i podučiti ga da je takvo ponašanje suprotno ljudskom i islamskom ponašanju.

A ne da uzme strijelu i da ga pokuša udariti ili mu izbiti oko njom. Možda je čovjek imao neku dobru namjeru jer spomenuta soba nije bila soba njegovih žena. Dokaz za to je da Enes ibn Malik bio u njoj. Kakva optužba na Poslanika Allahova, kao da ga se želi optužiti da je on čovjek zao i onaj koji ne prašta, koji napada bez upozorenja i to tako kao da mu želi izbiti oko.

Dovoljno je spomenuti da je komentator Buharije tretirao to kao nemilosrdan čin i kazao: “Jahtiluhu” to znači da ga je htio iznenaditi, zavarati i napasti s mjesta odakle ga ne vidi. Ovo je to kako su oni objasnili. Napad s varkom u ovakvom slučaju je nešto što je daleko od Poslanika i njegovog odnosa prema ljudima. 

 

Božiji Poslanik bezdušno kažnjava i sakati muslimane

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o medicini“, svez. 7., str. 13., u “Poglavlju o liječenju devinim mlijekom”, također i u “Poglavlju o liječenju devinom mokraćom”: “Sabit nas je izvjestio od Enesa, da su neki ljudi koji su bili bolesni kazali:

 

“O Božiji Poslaniče, daj nam hranu i utočište.” Božiji Poslanik je naredio da slijede njegova čobana (od deva) i da piju njihovo mlijeko i njihovu mokraću, dok se njihova tijela ne oporave. Potom su oni ubili čobana i odveli deve.

Kada je vijest stigla Poslaniku on je poslao nekoliko ljudi u potjeru za njima. Kada su dovedeni pred njega on im je odsjekao ruke i noge, a potom im usijanim željezom povadio oči. Vidio sam jednog od njih kako liže zemlju jezikom dok nije umro.”

..............................

Pogledaj vjerodostojnost hadisa na engleskom jeziku:

 

Sahih al-Bukhari 5686 | Hadith — Amrayn

 

Može li neko povjerovati da je Allahov Poslanik koji je i sam zabranio sakaćenje lično svojom rukom sjekao njihove ruke, noge, vadio njihove oči zato što su oni ubili njegovog čobana?! Da je prenosilac hadisa kazao da su oni sakaćenjem ubili njegovog čobana još bi se našlo neko opravdanje za istovrsan postupak prema njima. Međutim, to nije bio slučaj, pa kako je onda moguće zamisliti Poslanika da ih ubija na ovako svirep način i to bez prethodne istrage da bi se ustanovilo koje od njih ubio čobana, tako da samo ubica bude ubijen. Možda neki žele reći da su svi oni učestovali u ubistvu, čak i da je tako nije li Božiji Poslanik mogao oprostiti njima s obzirom da se radilo o muslimanima, što se vidi iz njihovih riječi: “O Poslaniče Božiji!”

Zar misle da Božiji Poslanik nije čuo Allahove riječi: “Ako ih kazniš kažnjavaš na isti način kako si ti kažnjen. A ako se strpiš to je bolje za ove koji se mogu strpjeti.”

Ovaj ajet je bio objavljen Poslaniku onda kada je njegovo srce bilo u najvećoj boli za njegovim amidžom Hamzom prvakom šehida, čiji stomak su rasporili i grizli njegovu džigericu i odsjecali dijelove njegova tijela.

 

Poslanik je bio preneražen ovim činom kad je to vidio, i kada je rekao: “Kada bi mi Allah dao da ovladam njima, ja bi ih 70 osakatio.”, našto mu je objavljen ajet i on je na to kazao: “Ja ću biti strpljiv moj Gospodaru.” On je potom oprostio Vahšiju koji je ubio Hamzu, kao i Hindi, majci Muavijinoj, koja je masakrirala tijelo Hamzino i jela njegovu džigericu. Ovo je bio istinski karakter Božijeg Poslanka, s.a.v.a.

 Ono što dokazuje manjkavost ove predaje je i to da se sam prenosilac gnušao od ovoga pa je tome dodao: “Katkada je kazao: Muhamed ibn Sirin me obavjestio da se ovo dogodilo prije nego je objavljen ajet o legalizaciji kažnjavanja...” Ovaj dodatak je imao za cilj da donekle amnestira Poslanika za počinjeno dijelo. Daleko je Poslanik od toga da nešto uradi po svom sudu, a da mu Allah nije pojasno tu stvar.

 

Ako nije presuđivao po svome sudu u trivijalnim stvarima, kako bi onda presuđivao u stvarima koje se tiču zločina proljevanja krvi i ubijanja? Veoma je jasno iz same ove materije, ako se ona pažljivije razmotri, da je predaja došla iz Umajadske tvornice laži potaknuta od samih Umajada ili njihovih sljedbenika koji su se dodvoravali svojim vladarima, jer ovi se nisu ustezali da ubiju nevine ljude na bazi sumnji ili optužbi, i koji se nisu ustezali od tajnog masakriranja ljudi.

 

Dokaz za ovo je ono što je Buharija donio na kraju predaje:

“Salem je rekao: Saznao sam da je Hadžadž rekao Enesu: ‘Reci mi koju je to najtežu kaznu Poslanik dodjeljivao.’ Kada je Hasan saznao za ovo rekao je: ‘Bilo bi mi draže da ovo nije rekao."

(Sahih Buhari, svez. 7., str. 13.)

 

Hadis ima miris rukotvorine koja treba da zadovolji Hadžadža Sakafija koji je proizvodio haos u zemlji i pobio hiljade nevinih sljedbenika Ehli-bejta, masakrirajući ih. On je uobičavao da im odsjeca ruke, noge i povadi oči, ili da iščupa jezik iza zuba ili pak da žrtve razapne i da ih ostavi tako da umru na žegi.

 Ovakvi rivajeti imaju za cilj da amnestiraju njihova dijela, jer oni su ovim nalazili ispriku tobože slijedeći Božijeg Poslanika.

 

“I vi imate u Allahovom Poslaniku divan uzor.” (Kur'an)

 

Nema moći ni snage osim kod Allaha. Kao rezultat ovoga Muavija je postao ekspret u kažnjavanju i masakriranju muslimana koji su bili sljedbenici h. Alija. Koliko je njih samo spaljeno na smrt?

Koliko ih je razapeto na granama njihovih palmi? Jedna od umjetnosti koju je smislio Amr ibn As bila je masakriranje Muhameda ibn Ebu Bekr, potom odjevanje njegovog tijela u kožu od magarca, a onda ga je takvog bacio u vatru. A da bi opravdali svoje razvratno i ludo ponašanje sa robinjama i ženama inovirali su nove hadise, evo nekih od njih.

 

 

Poslanik opsjednut seksom

 

U “Knjizi o kupanju” u poglavlju pod naslovom “Ako neko ima seksulani odnos pa to ponovi, i kada neko seksualno obiđe sve svoje žene i potom se samo jednom okupa”, Buhari prenosi u svom Sahihu da je Muaz ibn Hišam rekao:

 

“Moj otac me obavjestio preko Katade koji je kazao: Enes ibn Malik je rekao: ‘Božiji Poslanik bi obišao sve svoje žene (sa njima općio) noću ili danju u roku od jednog sata, a broj njegovih žena bio je 11.’ Ovaj je rekao: ‘Tako sam kazao Enesu: Da li je bio toliko potentan?’ Enes je odgovorio: ‘Mi smo rekli da je on bio potentan kao tridestorica."

............................

Pogledaj vjerodostojnost hadisa na engleskom jeziku:

 

Sahih al-Bukhari 268 | Hadith — Amrayn

 

Ovo je očigledno lažni hadis smišljen s ciljem da devalvira veličinu Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Ovaj hadis ima za cilj da amnestira hareme Haruna el Rašida, postupke Muavije i djela razbludnog Jezida. Kako je Malik ibn Enes mogao znati da se Božiji Poslanik u jednom satu sastajao sa jedanest žena?!

 

Da li ga je Poslanik obavjestio o tome, ili je on prisustovao tamo? Utječem se Bogu od ovolikih laži. A kako je to on znao da je Poslanik imao seksulanu moć koliko tridesetorica?

Ovo je klevetanje Božijeg Poslanika koji je proveo svoj život u borbi, molitivi i podučavanju ummeta. Šta misle ove neznalice kada prenose ovakve besčasne stvari. Biće da su njihove razvratne misli bile opsjednute njihovim životinjskim porivima. Oni su uobičavali da se ponose i hvališu svojim sekusalnim moćima.

 

Kao drugo, ovi rivajeti su smišljeni da bi opravdali vladare i halife čiji su dvorci bili puni žena i robinja, čiji broj nije imao nikakva ograničenja. Što bi rekao Enes ibn Malik prenosilac ovog hadisa kad se suočio s Ummul mu'minin Aišom, ženom Poslanika koja bi govorila da je Poslanik u seksu kao i bilo koji drugi muškarac.

 

Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o čišćenju”, u “Poglavlju o upotrebi vode i propisu pri kupanju kada se polni organi sklope”, od Ebu Zubejra preko Džabira ibn Abdullaha, a ovaj od Ummi Kulsum, a ona od Aiše žene Poslanikove da je rekla:

 

“Čovjek je pitao Poslanika o osobi koja ima spolni odnos sa ženom pa bude lijen, da li njih dvoje treba da se okupaju?” Aiša je sjedila pored Božijeg Poslanika kada je on kazao: “Ja to činim s ovom ovdje (Aišom) i tada se mi obadvoje okupamo.”

 

Tada komentator hadisa dodaje na margini Sahiha Muslimovog “pa bude lijen“ znači u el-Misbahu (poznatom riječniku) od “Aksala mujami” da kada se on povuče bez uspješne ejakulacije zbog slabosti ili drugih razloga. Šta znači onda ona tvrdnja da on ima moć koliko tridesetorica? Ovo je samo još jedan dokaz da je rečeni hadis izmišljen od strane lažova, neka ih Allah uništi i poveća im kaznu.

Inače kako razum uopće može prihvatiti takve hadise o donosiocu Božije Poruke, od onoga od koga je otklonjena svaka sumnja i pogreška, da govori takve stvari u prisustvu svoje žene koje bi se posigurno obični vjernik stidio reći?!

 

 

Božiji Poslanik uživa u gledanju plesa i pjevanju.

 

 Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o braku” u “Poglavlju o udaranju u bubanj u toku vjenčanja ili proslave”, Bisr ibn Mufadal nam je kazao da je Halid ibn Dikvan rekao:

 

“Božiji Poslanik mi je došao nakon završene ceremonije vjenčanja i sjeo na moj krevet kao što ti sjediš sada, i mala djevočica je počela da svira na tanburi i stala pjevati tužnu pjesmu o mom ocu koji je poginuo u bici na Bedru. Tada je jedna od djevojaka kazala: “Ovdje je Poslanik među nama i on zna šta će se dogoditi sutra.” Božiji Poslanik je na to kazao: “Ostavi se te priče, nego ti nastavi ono što si počela prije (pjesmu).”

 

...........................................

Vjerodostojnost hadisa na engleskom:

Sahih al-Bukhari 5147 | Hadith — Amrayn

 

Buhari također prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o borbi” u “Poglavlju o tamburi”, kao i Muslim u “Knjizi o dvije bajramske molitve” u “Poglavlju o dozvoli igara u kojima nema grijeha”, od Aiše se prenosi da je kazala:

 

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je došao u moju odaju dok su dvije djevojke pjevale pored mene pjesmu o Bu'asu (priča o ratu između dva ensarijska plemena Hazredža i Evsa). On se naslonio na krevet i okrenuo glavu na drugu stranu. Ebu Bekr je došao i napao me riječima: “Šejtanski insturment u prisustvu Božijeg Poslanika?” Božiji Poslanik, s.a.v.a., se okrenuo prema njima i rekao: “Pusti ih!” Kada je postao nepažljiv, ja sam signalizirala dvjema djevojkama da idu i one su otišle.”

.............................................

Vjerodostojnost hadisa na engleskom:

Sahih al-Bukhari 2906 | Hadith — Amrayn

 

Poslanik pije “nabiz” (vino)

 

U “Knjizi o braku” u “Poglavlju o ženi koja stoji i uslužuje ljude na svadbenom veselju” i u “Knjizi o sušenom voću i pijenju onoga što ne opija na svadbi”, Buhari prenosi od Ebu Hazina, a ovaj od Sehla:

 

“Kada je se Ebu Usejd el-Sa'idi oženio, on je pozvao Poslanika, s.a.v.a., i njegove ashabe. Niko nije pripremio i servirao im hranu do lično njegova žena Umm Usajd. Ona je pokiselila nekoliko datula u vodu u zemljeni lonac preko noći. Kada je Božiji Poslanik završio sa jelom ona ga je poslužila s tim pićem.” Jasno je iz ovog da su oni namjeravali s ovim pokazati kako je Božiji Poslanik pio “nabiz”.

.................................

Vjerodostojnost hadisa na engeskom jeziku:

Sahih al-Bukhari 5182 | Hadith — Amrayn

 

Moguće je da nabiz označava arapski običaj potapanja hurmi u vodu radi otklanjanja neprijatnih mirisa. Međutim, ovdje nije u pitanju taj nabiz. Muslim prenosi predaju u “Knjizi o pićima” u “Poglavalju o dozvoljenosti pijenja nabiza koje nije fermentirao niti poprimilo oblik alkohola”. Odavde, dakle, nabiz počinje da se koristi kao piće, pa su tako vladari i halife počeli da piju vino tvrdeći da je ono dozvoljeno sve dok ne opija.Da bi se amnestirali potupci Umajada i Abasida evo još nekoliko hadisa. 

 

 

Poslanik i ponižavanje

 

U “Knjizi o hadžu” u “Poglavlju o povjesti na dan kurban-bajrama” Buhari prenosi u svom Sahihu da je Aiša kazala:

 

“Mi smo učinili hadž s Poslanikom i krenuli smo u skupinama na dan bajrama. Safiju je snašla menstruacija i Poslanik je želio od nje što čovjek poželi od svoje žene, tako da sam mu rekla: ‘Božiji Poslaniče ona ima mestruaciju."

..........................

Vjerodostojnost hadisa:

Sahih al-Bukhari 1733 | Hadith — Amrayn

 

Kako je čudno to da Božiji Poslanik želi da ima spolni odnos sa svojom ženom i da to obznjanjuje svojoj ženi, a da ga ova druga informiše da ona prva (Safija) ima menstruaciju, dok ona s kojom je treba spavati nema ni habera o tome. 

 

Poslanik se ne stidi

 

Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o vrlinama” u “Poglavlju o vrlinama Osman ibn Affana”, od Aiše i od Osmana da su oboje kazali:

 

"Ebu Bekr je tražio dozvolu da uđe kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., dok je on ležao u svom krevetu, a na sebe je navukao Aišin ogrtač. Dozvolio mu je da uđe, a on (Poslanik) je ostao u istom položaju. Ebu Bekr je završio svoj posao i izašao.” Osman kaže: “Omer je tada zatražio dozvolu i ušao, a Poslanik je i dalje ostao u istom položaju. On je zavrsio svoj posao s Poslanikom i otišao.”

Osman kaže: “Tada sam ja zatražio dozvolu da uđem, na što je on sjeo i rekao Aiši: ‘Omotaj svoju odjeću oko sebe!’ Ja sam završio svoj posao sa njim i otišao. Aiša je kazala: ‘O Božiji Poslaniče, kako to da te ne vidim da se stidiš Ebu Bekru i Omera, a stidiš se Osmana?’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., je na to rekao: ‘Uistinu Osman je sramežljiv čovjek i ja sam se bojao ako bih mu dao dozvolu da uđe i zatekne me u ovom stanju da mi on ne bi kazao razlog svog dolaska."

.............................

Vjeroddostojnost hadisa:

Sahih Muslim 2402a | Hadith — Amrayn

 

Kakav je to Poslanik koji dočekuje svoje ashabe ležeći u svome krevetu prekriven odjećom svoje žene, sa njom pored sebe i koja je u raskopčanoj odjeći i to tako da je ustao tek kada je Osman ušao, i tek tada joj je naredio da se zaodjene kako treba?!

 

Poslanik pokazuje svoje intimne organe

 

U “Knjizi o namazu” u “Poglavlju o preziranju namaza razodjeven”, Buhari u svom Sahihu prenosi hadis koji je Muslim, također, prenosi u “Knjizi o menstraciji” u “Poglavlju o vođenju računa o pokrivanju svojih stidnih mjesta”, od Džabir ibn Abdullaha:

 

“Božiji Poslanik je nosio kamenje za gradnju Kjabe odjeven u ‘izar’, dugačka košulja. Njegov amidža Abbas mu je kazao: ‘O moj bratiću! Bilo bi ti bolje ako skineš ‘izar’ i staviš je na svoje rame ispod kamena.’ Tako je on skinuo svoju dugu košulju i stavio je pod kamen, ali je osjetio nesvjest i više nikada nije viđen go.”

.................................

Vjerodostojnost hadisa:

Sahih al-Bukhari 364 | Hadith — Amrayn

 

Pogledaj dragi čitaoče ove podmetnute navode o Božijem Poslaniku, onome koji je stid i sramežljivost postavio temljom vjere. On je bio više stidan nego djevica u svojoj skrovitoj odaji. Nisu se zadovoljili svojim predajama o njegovoj bestidnosti i izlaganju svojih butina pred ashabima, pa ga sada optužuju u ovom falsifikovanom hadisu za pokazivanje njegovih stidnih mjesta pred drugima.

U njihovim očima Poslanik je bio umno nestabilan pa je imao potrebu da ga savjetuje njegov amidža i da slušajući ga prikaže svoje stidne organe pred drugima? Tražim utočište kod Allaha Uzvišenog od ovih satanskih kleveta i laži protiv Božijeg Poslanika. Čak ni pred njegovim najbližima ni pred njegovim ženama on nije pokazivao svoje intimne dijelove tijela iako to tada dozvoljeno.

 

Štaviše, prenosi se od Ummul-mu'minin Aiše da je kazala:

“Ja nikada nisam pogledala niti vidjela stidne organe Božijeg Poslanika.”

(Ibn Madže, svez. 1., str. 619.)

Sunan Ibn Majah 1922 | Hadith — Amrayn

 

Ako je Poslanik imao ovakvo ponašanje sa svojim ženama koje bi se kupale s njim u istoj posudi gdje bi on skrivao stidna mjesta i one ga nikad nisu vidjele gola kako je onda mogao da se tako ponaša u prisustvu svojih ashaba i običnog svijeta?

 

Posigurno, sve su ovo Umjadske bezočne izmišljotine kojima ništa nije prijeporno. Njihove unutarnje boleštine su se raširile tako da je postala normalna stvar danas među ljudima od ugleda da ne vode nikakva računa o moralu, stidu, i ćudoređu. Danas se to izrodilo u tako odrvatne stvari da na svakom mjestu imamo tkz. nudističke skupove gdje se zajedno okupljaju goli muškarci i žene.

O Bože, ti si nas stvorio kao ljude, a dokle smo dogurali! Da bi opravdali svoju igru s vjerom i šerijatskim zakonima, evo nekoliko predaja u nastavku koji to pokazuju. 

 

Poslanik zaboravlja u molitvi

 

U “Knjizi o etiketama” u “Poglavlju o tome šta je dozvoljeno radi podsjećanja ljudi”, Buhari prenosi hadis u svom Sahihu, kao i Muslim u “Knjizi o džamijama i mjestima za molitvu” u “Poglavlju o zaboravu u molitvi i sehvi sedždi”, od Ebu Hurejre koji je kazao:

 

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je predvidio podne namaz i nakon dva rekjata predao selam. Zatim je otišao do komada drveta ispred džamije i stavio svoje ruke na njega.Među svijetom u tom trenutku su bili Ebu Bekr i Omer. Oni su se bojali da mu bilo šta kažu i ljudi su otišli u žurbi. Oni su rekli: ‘Namaz je skraćen.’ Među ljudima je bio čovjek koga je Poslanik zvao ZulJadejn.

On je kazao: ‘O Božiji Poslaniče! Jesi li ti zaboravio ili je namaz skraćen?’ Poslanik je odgovorio: ‘Nisam zaboravio, niti je namaz sraćen.’ Oni rekoše: ‘Sigurno si zaboravio Allahov Poslaniče!’ On reče: ‘Zul-Jadejn je rekao istinu.’

On je tada ustao i otklanjao dva rekjata, predao selam i kazao: ‘Allahu ekber!’, pa je učinio sehvi sedždu istu kao i normalnu sedždu ili nešto malo dužu. Potom je digao glavu izgovarajući ponovo ‘Allahu ekber!’ i ponovo čineći sedždu istu kao i prvu, a potom digao glavu izgovarajući ponovo ‘Allahu ekber!"

..........................

Vjerodostojnost hadisa:

Sahih al-Bukhari 482 | Hadith — Amrayn

Sahih Muslim 573a | Hadith — Amrayn

 

Bože oprosti, Poslanik, s.a.v.a., zaboravlja u svom namazu i još ne zna koliko je rekjata otklanjao, i kada mu se kaže da je skratio svoj namaz, on odgovora: “Nisam zaboravio niti sam skratio.” Ovo je laž koja treba da amnestira njihove halife koje su na namaz često dolazili pijani i nisu znali koliko su rekjata klanjali.

Dogodovština njihovog vođe koji je predvodio jutarnju molitvu od četiri rekjata i tada im se okrenuo i upitao: “Da li sam trebao još dodati ovome ili vam je ovo dovoljno?”, čuvena je u njihovim historijskim knjigama i dovoljno ilustrativna.

 

Nadalje u “Knjizi o ezanu” u “Poglavlju o čovjeku koji stoji lijevo od imama džemata’, Buhari u svom Sahihu prenosi od Ibni Abbasa da je kazao:

“Spavao sam u sobi od Mejmune i Poslanikov red je tu noć bio kod nje. On je uzeo abdest, potom ustao da klanja, ja sam stao na njegovu lijevu stanu. On me je uzeo i pomjerio na desnu stranu i onda klanjao 13 rekjata.

Potom je zaspao, da bi počeo hrkati, jer on bi obično hrkao kada bi spavao. Tada mu je došao muezin i on je izašao vani i predvodio namaz, a da nije uzeo ponovo abdest. Amr je rekao: “Ja sam obavjestio Bukejra o tome i on je kazao: ‘Kurejb me izvjestio o tome.’”

Sahih al-Bukhari 698 | Hadith — Amrayn

 

 Sa ovako smišljenim predajama protiv Allahovog Poslanika Umajadski i Abesidski emiri i sultani su pravili igrariju sa namazom, abdestom i sa svakom drugom vjerskom stvari da bi poslije došlo do izreke: “Namazi Emira su petkom i na dane bajrama.”  

 

Poslanik se zaklinje i potom to isto krši

 

Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o ratnim pohodima”, u priči u vezi s Amonom u “Poglavlju o prispjeću Asarija i ljudi Jemena”, prenosi od Ebu Kilaba iz Zahedana:

 

“Kada je Ebu Musa stigao u Kufu kao Guverner on je počastio svojom posjetom porodicu Džarm. Ja sam sjedio blizu njega, a on je jeo pile za ručak. Tu je bio neki čovjek koji je sjedio među ljudima. On je pozvao tog čovjeka da jede, ali je ovaj odgovorio: ‘Vidio sam da pile jede nešto pogano i ne želim jesti to pile jer ga držim nečistim.’ Ebu Musa je kazao: ‘Dodi ovamo! Vidio sam Poslanika kako ga jede.’ No, čovjek je odgovorio: ‘Ali ja sam se zakleo da ga neću jesti!’ Ebu Musa mu reče:

‘Dođi, reći ću ti nešto u vezi tvoje zakletve. Mi, grupa Ensarija smo otišli Poslaniku, s.a.v.a., da nam da nešto za jahanje i on je odbio, pa smo ga isto pitali po drugi puta i on je ponovo odbio kuneći se da nam neće dati ništa za jahanje.

Nešto iza toga 5 deva od ratnog plijena je dovedno pred Božijeg Poslanika i on ih je dao nama. Kada smo ih preuzeli rekli smo: ‘Učinili smo da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., zaboravio svoju zakletvu, možda nećemo imati hajra u ovome nakon ovoga.’ Tako sam je otišao Poslaniku i rekao mu: ‘O Božiji Poslaniče! Ti si se zakleo da nam nećeš dati jahalice, pa si nam dao.‘ On reče: ‘Da, ako se zakunem na nešto i poslije vidim bolje riješenje od toga ja postupam po ovom boljem riješenju."

......................................

Vjerodostojnost hadisa:

Sahih al-Bukhari 4385 | Hadith — Amrayn

 

Pogledajte ovakvog Poslanika, koga je Allah poslao da podučava ljude da se drže svojih zakletvi i da ih ne krše osim s otkupom, a on ovdje naređuje nešto i ne slijedi to. Allah kaže: “Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno.

Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.” (5:89) “Ne kršite svoje zakletve nakon što ste se obavezali na njih.” (16:91)  

 

Poslanik se poigrava s Božijim zakonima kako mu se prohtije

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o postu” u “Poglavlju o kupanju onoga ko posti”, kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o postu”, “Poglavlje o strogoj zabrani seksualnih odnosa u toku dana u mjesecu ramazanu, i nužnost glavnog otkupa za to, tj. obaveznog otkupa za bogate i siromasne”, od Ebu Hurejre koji je rekao:

 

"Dok smo sjedili sa Poslanikom došao je jedan čovjek i kazao: ‘O Božiji Poslaniče ja sam uništen.’ On je upitao: ‘Šta se dogodilo?’ On je odgovorio: ‘Imao sam seksualni odnos s mojom ženom za vrijeme posta.’ Božiji Poslanik ga je upitao: ‘Možeš li osloboditi jednog roba.’ Odgovorio je: ‘Ne.’ Poslanik reče: ‘A možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’ ‘Ne.’, odgovorio je. Poslanik reče: ‘A možeš li nahraniti 60 siromaha?’ ‘Ne.’, odgovorio je. U tom trenutku je donesen pun sepet hurmi Poslaniku.

On je upitao: ‘Gdje je pitalac?’

Čovjek je odgovorio: ‘Evo me.’ Poslanik mu reče: ‘Uzmi ovo i daj to kao sadaku.’ Čovjek je pitao: ‘Da li bi trebao dati nekom siromašnijem nego što sam ja? Tako mi Boga nema niko u dolini Medine između njena ova dva brda siromašniju porodicu od moje porodice.’ Božiji Poslanik se tada nasmijao da su mu se ukazali njegovi bijeli zubi, pa je rekao: ‘Nahrani svoju porodicu s tim."

.....................................................

Vjerodostojnost hadisa:

Sahih al-Bukhari 1936 | Hadith — Amrayn

 

Vidite kako se tretiraju zakoni i pravila Božija, koja su data za oslobađanje robova i ljudski prosperitet. Što se tiče onih koji su nemoćni da oslobode roba, njima je samo da nahrane 60 siromaha. Ako ni to nije moguće, onda jedino preostaje post od dva mjeseca. Ovo je propisana norama za siromašne koji nisu toliko imućni da bi oslobodili roba ili da bi nahranili 60 siromaha.

Ali ovaj hadis odbacuje Allahove granice predviđene za njegove robove. Zar je dovoljno prestupniku da kaže riječi Poslaniku koje će ga zasmije toliko da on Poslanik zanemario Božiji zakon i dozvolio da mu uzme sadaku za sebe i svoju porodicu. Ima li gora potvora na Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.a., od toga da se prekršiocu dopusti da griješi namjerno, umjesto da bude kažnjen?

 

Ima li većeg ohrabrenja za neposlušne i pokvarene koji će se uhvatiti za takve lažne hadise i igrati se sa propisima. Zbog ovakvih hadisa, Allahova vjera i Njegovi zakoni su postali dio igre i zabave. Sada se bludnici ponose svojom pokvarenošću. Šta više, nazivajući sebe preljubnicima oni pjevaju pjesme o tome na svadbenim zabavama, upravo kao što onaj ko ne posti prkosi onima što poste.

 

Buhari je također prenio u svom Sahihu u “Knjizi o vjeri i zakletvama” u “Poglavlju o tome ako neko prekrši svoju zakletvu zbog zaborava”, od Ata preko Ibn Abaza koji je rekao:

 

"Jedan je čovjek rekao Poslaniku, s.a.v.a.: ‘Ja sam prije bacanja kamena napravio tawaf oko kuće Allahove.’ Božiji Poslanik je rekao: ‘Nema štete u tome.’ Drugi čovjek je rekao: ‘Ja sam obrijao svoju glavu prije klanja kurbana.’ Poslanik reče: ‘Nema štete u tome.’ Jedan drugi je kazao: ‘Ja sam zaklao kurban prije bacanja kamena.’ Božiji Poslanik reče: ‘Nema štete u tome."

 

Od Abdullaha ibn Amr ibn Asa se prenosi da je jedan čovjek dok je Poslanik držao hutbu na dan Bajrama, otišao do njega i rekao mu:

 

“O Allahov Poslaniče, ja sam smatrao to i to prije toga i toga.” Na to ustade druga osoba i reče: “Ja sam smatrao ovo i ovo kao dio toga (brijanje glave, klanje kurbana i bacanje kamena).” Božiji Poslanik je rekao: “Činite to! Nema nikakve štete ni u čemu od njih danas.” I što god je upitan toga dana on je odgovorio: “Činite to, činite to, nema nikakve štete u tome.”

 

Tako onome ko čita ove izmišljenje predaje i poslije se suoči s pokvarenim ljudima, oni mu veoma lahko mogu prigovoriti postavkom da Božija vjera znači olakšicu a ne teret, baš u duhu ove Poslanikove: “Olakšaj te, a ne otežavajte.”

 

To je uistinu istinita izjava koja se može lažno intrepretirati. Jer, uistinu Allah želi da nam olakša i ne želi nam nikakve tegobe u vjeri. Međutim, Božiji zakoni i propisi koje nam je On objavio i nametnuo putem časog Kur'ana i čistog Poslanika (sunneta) donose stanoviti stepen olakšanja za razne otežavajuće okolnosti.

 

Naprimjer, tejemmum kod nepostojanja vode u blizini, ili kod straha od upotrebe hladne vode (za kupanje), ili za obavljanje namaza u sjedećem položaju kada je to nužno, prekidanje posta i skraćivanje namaza na putu itd. Sve je ovo istina, ali nama se nije dala takva olakšica ili sloboda da mi upražnjavamo tejemmum kada nam padne na pamet, ili da peremo ruke prije lica, noge prije glave i sl., sve to nije dozvoljeno.

 

No, kovači laži su željeli prikazati Božijeg Poslanika kako je on odbacivao sve živo samo da bi oni našli olakšicu kao što mnogi ljudi kažu danas (kada diskutujete s njima o ostalim stvarima zakona): “Nema teškoće za tebe brate! Samo je važno da klanjaš! Klanjaj kako ti se sviđa!” Čudno je, također, da je sam Buharija prenio ovo na istoj strani gdje se nalaze riječi Poslanikove: “Činite to! Nema nikakve štete za vas u tome.”, i riječi koje su krajnje stroge i oštre.

 

On je preko Ebu Hurejre prenio da je čovjek ušao u džamiju da klanja dok je Poslanik bio u uglu džamije. Čovjek je došao i poselamio ga. Potom mu je Poslanik kazao:

 

“Povrati se, i klanjaj, ti nisi klanjao!” Tako se čovjek povratio nazad, klanjao i ponovo ga poselamio. Poslanik mu ponovo reče: “Povrati se i klanjaj, ti nisi klanjao!”

Čovjek je klanjao tri puta i kada se isto ponovilo rekao je: “Poduči me, o Božiji Poslaniče! Tako me je podučio da se umirim na ruku i na sedždi.”

On je kazao: “Potom se pogni (na ruku) dok se ne umiriš, zatim uspravi svoju glavu dok se potpuno ne uspraviš, potom padni na sedžu dok se potpuno ne umiriš, zatim ustani u sjedeći položaj dok se ne umiriš, zatim idi na sedždu dok se ne umiriš, tada ustani u potpuno uspravan stav. Čini to tako u cijelom namazu.”

 

U svom Sahihu, Buhari prenosi u “Knjizi o tevhidu”, u “Poglavlju o Allahovim riječima: ‘Učite iz Kur'ana ono što vam je lahko.’”, od Omera ibn Hattaba koji je rekao:

 

“Čuo sam Hišam ibn Hakim kako uči suru el-Furkan još za života Resulullaha, s.a.v.a. Tako sam ja slušajući njegovo učenje sure el-Furkan uočio da je ne uči na način kako sam ja naučio od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Skoro da sam ga zgrabio u toku namaza, ali sam ga ipak sačekao da dovrši i predao selam. Tada sam ga potegao za njegov ogrtač i rekao mu: ‘Ko te je podučio da tako učiš ovu suru?’

On odgovori: ‘Podučio me Poslanik Božiji da učim ovako.’ Rekoh mu: ‘Slagao si, on je mene podučio drugačije nego što ti učiš.’ Tako sam izašao sa njim i otišli smo do Poslanika i ja sam kazao: ‘Čuo sam od njega da drugačije uči suru el-Furkan od onoga kako si ti mene podučio.’ On reče: ‘Uči Hišam!’

Potom je on učio onako kako sam ga čuo, na što je Božiji Poslanik rekao: ‘Upravo je tako objavljeno.’ Zatim Božiji Poslanik reče: ‘Uči ti Omere!’ Ja sam učio na način kako me je on podučio, i on reče: ‘Upravo je tako objavljeno. Zaista je ovaj Kur'an objavljen na nekoliko različitih načina učenja. Učite ga zato na koji god vam je način lakše."

 

Ne ostaje li imalo mjesta sumnji, nakon ove predaje da su falsifikatori bili toliko bezočni da su osim devalviranje digniteta Resulallaha udarili i na svetost Kur'ana, izmisljajući da je Poslanik, s.a.v.a., učio ashabe različitim vrstama učenja i svakom od njih govorio da je upravo tako i objavljeno?! Da nije postojala velika razlika u učenju Kur'ana Omer ne bi bio toliko uznemiren da je čak bio spreman da i namaz prekine, i ne bi Hišamu nakon molitve tako prijetio.

 

Ovo me podsjeća na učenjake ehli sunneta koji insistiraju na jedinstvenom učenju i ne dozvoljavaju ikome da uči različito. Jednog dana ja sam učio: “Uzkuru ni'mati el-ati an'amitu 'alejkum (sjetite se moje blagodati koju sam vam podario)” Jedan od njih me oštro izgrdio riječima: “Ne uništavaj Kur'an, ako ne znaš učiti” Rekao sam: “Kako ja mogu uništiti Kur'an?” On reče: “Uzkuru ni matija”, a ne “ni'meti”.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u svez. 3., str. 88., u “Knjizi o posuđivanju i vraćanju duga” u “Poglavlju o preporuci” od Abdul Malika ibn Mejsera koji me je izvjestio, on je kazao:

 

“Čuo sam Nazala, čuo sam Abdullaha da kaže: Čuo sam čovjeka da uči ajet koji sam čuo od Poslanika, s.a.v.a., različito od onog što ja znam. Tako sam ga odveo do Poslanika koji je rekao: “Obadva ste u pravu.”

Suba je rekao: “Mislim da je kazao: ‘Ne sporite se, jer oni koji su bili prije vas (bivši narodi) su se sporili pa su propali." Neka je hvala i slava Allahu! Kako može Poslanik Allahov prihvatiti njihova razmimoilaženja i reci: “Odreda ste u pravu i ne tražeći od njih da usaglase jedinstveno učenje (kiraet), eliminišući time sporove?” Nadalje, nakon toga on im kaže: “Nemojte se razilaziti bićete uništeni.”

 Sahih al-Bukhari 2410 | Hadith — Amrayn

 

Nije li ovo dvoje u suprotnosti? O sluge Božije! Dajte mi svoje mišljenje, neka se Allah smiluje na vas. Ne razilaze li se baš oni na osnovu njegova ohrabrenja i podsticanja na to da se razilaze? Sigurno ne? Daleko bilo od Allahova Poslanika, s.a.v.a., da uzrokuje i promoviše kontradikcije i sporenja. Ovo je daleko od zdravog razuma. Zašto se oni ne obrate na Kur'an koji kaže:

“A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (4:82)

 

Da li je veće razilaženje pogodilo islamski ummet od brojnih različitih načina učenja (kirajeta) koja su unekoliko izmjenila značenje Kur'ana donoseći sa sobom takve interpretacije i gledanja da su čak i jasni ajeti postali nejasni (kao npr. ajet o abdestu).

 

Poslanik se ponaša kao dijete

 

Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o vojnim pohodima“ u “Poglavlju o bolesti i smrti Poslanika”,kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o miru” u “Poglavlju o odbojnosti prema lijeku nametnutom silom”, izvješćuje od Aiše koja je rekla:

 

“Mi smo sipali lijek u jedan kraj Poslanikovih usta (Ibn Menzur u svom djelu Lisanul Arab vezano za el-ludd kaže: uzeti jezik od djeteta i natjerati ga u jedan kraj usta, a zatim napuniti drugi kraj držeći pritom razmaknuti jezik i vilicu podsredsvom ubačene stvari između njih.) u toku njegove bolesti i on je počeo pokazivati na nas htijući reći: ‘Ne stavljajte mi lijek u moja usta.’ Mi smo kazali:

‘Bolesnikovo je da ne voli lijek.’ Kada se oslobodio toga rekao je: ‘Nisam li vam zabranio da sipate lijek u moja usta?’ Mi smo kazali: ‘Mislili smo da je prirodno da bolesnik ne voli lijek.’ On reče: ‘Neka se sada svima u kući saspe lijek u usta, a ja ću gledati, izuzev Abbasu koji nije prisustvovao ovom činu."

 .........................................................

Vjerodostojnost hadisa:

Sahih al-Bukhari 4458 | Hadith — Amrayn

Sahih al-Bukhari 6897 | Hadith — Amrayn

Sahih al-Bukhari 6886 | Hadith — Amrayn

Sahih al-Bukhari 5709-5712 | Hadith — Amrayn

 

Čudan je odista slučaj ovako naprasnog Poslanika, koga su lažovi načinili poput djeteta koga se tjera da proguta gorki lijek, koji ono ne prihvata. On im signalizira da mu ne daju lijek, ali ga oni prisiljavaju u tome, unatoč njegovog protesta. Kada se povratio on im kaže: “Nisam li vam zabranio da sipate lijek u moja usta?”

Oni se opravdavaju riječima da su mislili da je njegovo odbijanje razultat odbojnosti pacijenata prema lijekovima, potom on zapovjeda da se svima njima stavi lijek usta da bi zadovoljio svoju sujetu, i nikoga u tome nije isključio osim svog midže Abbasa, budući da on nije bio prisutan kada su ga kljukali lijekom.Aiša nije ni dovršila ovu priču da li je Poslanikova direktiva ispoštovana i na kome je ona izvršena, da li i na prisutnim muškarcima i ženama? 

 

Poslanik zaboravlja kur'anske ajete

 

U “Knjizi vrline Kur'ana” u “Poglavlju o zaboravnosti Kur'ana”, isto tako u “Poglavlju o onome koji ne vidi problem u govoru sure te i te”, Buhari prenosi sljedeći hadis, isto tako i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o namazu putnika i skraćivanju istog” u “Poglavlju o naredbi o postupanju po Kur'anu i neprijatnosti govora ‘zaboravio sam taj i taj ajet’”, Ebu Usama nas je izvjestio preko Hišama ibn Urve, a on od svog oca, a ona od Aiše koja je rekla:

 

“Jedne noći, Poslanik Božiji je čuo čovjeka kako uči odjeljak Kur'ana, pa je rekao: ‘Moj Bože smiluj se na njega, on me podsjetio na taj i taj ajet koji sam zaboravio iz te i te sure."

.................................

Pogledaj vjerodostojnost hadisa

Sahih al-Bukhari 5038 | Hadith — Amrayn

 

Slično ovome u drugoj predaji Buhari prenosi od Ali ibn Musiri od Hišama, a ovaj od svog oca, on od Aiše koja je rekla: “Neka mu se Allah smiluje, podsjetio me na taj i taj ajet koji sam zaboravio iz te i te sure.” (5037)

 

Ovo je Poslanik koga je Allah, neka je sva slava Njemu, poslao sa Kur'anom, vječnom mudžizom, kojeg je on pamtio od prvog dana njegove objave, ajet po ajet, dok ga nije kompletirao. Uistinu Allah mu je garantovao:

 

“On je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih, donosi ga povjerljivi Džibrili na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku. Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova.” (26:196)

 

Ali lažovi, obmanjivači i kovači laži neće se smiriti dok mu ne pripišu laž, glupost, legende koje ni jedan normalan razum ne može prihvatiti. Pravo je muslimanskih učenjaka da očuvaju čast Poslanika od lažnih stvari koje mu se pripisuju, naročito one koji se nalaze u hadiskim knjigama kojima se pristupa kao “Sahih”.

 

Ništa do sada nismo prenijeli osim iz knjiga Buharije i Muslima koje ehli sunnet vidi kao najpouzdanije knjige poslije Kur'ana. Ako je status Sahiha takav da oni udaraju na dignitet i bezgriješnost Poslanika. Kakva je situacija sa drugim (njihovim) hadiskim knjigama ne treba ni pitati.

 

Sve su to kalemljenja i iterpolacije Allahovih neprijatelja, neprijatelja Njegova Poslanika koji su se ulagivali Umajadskim vladarima od Muavije pa onima nadalje, dok nisu napunili svezke i tomove izmišljenih hadisa, kroz koje su se zalagali za degradaciju donosioca Božije Poruke, jer nisu vjerovali u sve što je Allah objavio.

To je jedina strana kampanje, a druga strana je amnestiranje svi ružnih postupaka i nedjela njihovih vladara, koje je historija revnosno zabilježila i pobrojala. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je ukazao na njih i od početka svoje misije upozoravao na njih, čak ih je progonio iz Medine i proklinjao ih.