Taberani i drugi lancem prenosioca koji dijele zajedničko mišljenje o njegovoj vjerodostojnosti, (Više istaknutih autoriteta otvoreno daju do znanja da je vjerodostojan, pa čak to priznaje i Ibn Hadžer, kada ga navodi, prenoseći ga od Taberanija i drugih u jedanaestoj sumnji, među sumnjama koje spominje u glavi 5., prvog poglavlja, 25. stranice Es-Savaiku-l-muhrike.) bilježe od Zejd Ibn Erkama, da je rekao:
“Allahov poslanik, s.a.v.a., je govorio na Gadir hummu, pod krošnjama drveća. Pa je rekao: “O ljudi, uskoro će me pozvati pa ću se odazvati.
(On im na ovaj način kao prvo naznačava vijest o svojoj smrti, kako bi im ukazao da vrijeme iziskuje obznanu dekreta i preciziranje njegovog nasljednika te da to ne može biti odloženo za kasnije. Jer postoji bojazan da smrt dođe prije nego li učvrsti stope ovog važnog pitanja a što je neophodno učiniti. I njegov umet ima potrebu da to bude upotpunjeno)
I ja ću biti pitan
(Pošto je oporuka namjenjena njegovom bratu, teško padala rivalima, zavidnicima, zakletim neprijateljima i licemjerima, želio je Poslanik, s.a.v.a., prije nego li im to proklamuje, smekšati im srca isprikom, iz bojazni od negativnih posljedica njihove priče i djela, zato je i rekao: ja ću biti pitan, da bi oni znali da je obavezan time i da će za to biti odgovoran. Tako da nema načina da to ne obavi. Imam Vahidi bilježi u knjizi Esbabu-l-nuzul, lancem prenosilaca od Ebu Seida El-Hudrija da je rekao: “Ovaj ajet je objavljen na Gadir hummu, povodom Imama Alija: O Poslaniče! Dostavi ono što ti je objavljeno od Gospodara tvog.” (5:67) )
a i vi ćete biti pitani.
(Možda je Poslanik ovim riječima – i vi ćete biti pitani – ukazao na ono što bilježi Dejlemi i drugi, kao u Es-Savaiku el-Muhrike i drugim knjigama, od Ibn Se'ida da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: “Zaustavite ih, zaista će biti pitani o Alijevom vilajetu.” Imam Vahidi kaže: “Zaista će oni biti pitani o vilajetu Alija i Ehli bejta.” Tako da je svojim riječima: “I vi ćete biti pitani.” Upozorio protivnike svojim opunomoćenikom i zamjenikom.”)
Pa šta ćete kazati?” Rekoše: “Svjedočimo da si prenio, i borio se, i savjetovao, pa nek te Allah nagradi dobrom.”
On reče: “Zar ne svjedočite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Njegov džennet istina, i da je Njegova vatra istina, i da je smrt istina, i da je proživljenje nakon smrti istina, i da Sahat koji dolazi u njeg nema sumnje, i da će Allah proživjeti one koji su u kaburima?” Rekoše: “Da, svjedočimo to.”
(Ko god dobro razmisli o ovom govoru, i sagleda je na način kako joj dostoji, sigurno će znati da ona cilja na to da je Alijev vilajet dio temelja vjere, a što vjeruju šiije. Kada ih je kao prvo pitao rekavši da li svjedočite da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik? Pa dok nije rekao: “I da će Čas u koji nema sumnje doći, i da će Allah proživjeti one koji su u kaburima. I sve to je zaokružio govorom o vilajetu, kako bi znali da je vilajet u liniji tih stvari o kojima ih je pitao a u koje su oni očitovali svoje vjerovanje. Ovo je jasno i očito svakom čovjeku upoznatom s načinima i smislovima govora. )
On reče: “Allahu moj budi svjedok.”
Zatim reče: “O ljudi, zaista Allah je moj zaštitnik, a ja sam zaštitnik vjernika, i ja sam im preči od njih samih.
(Njegove riječi i ja sam preči su verbalna aluzija na to da se riječju mevla tj. zaštitnik, misli na onoga ko je preči tj. evla. Tako da je značenje Poslanikovi riječi sljedeće: Zaista mi je Allah preči od mene samoga, a ja sam vjernicima preči od njih samih, i kome sam ja bio preči od njega samog, pa Ali mu je preči od njega samog. )
Pa kome sam ja bio zaštitnik, pa ovo mu je zaštitnik – dakle Ali. Bože, budi prijatelj onom ko mu je prijatelj, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj.”
Zatim je rekao:
“O ljudi! Zaista ću otići prije vas. A vi ćete mi doći kraj izvora. Širina izvora je veća od razmaka između Basre i San'e, u njemu su srebrni pehari u broju zvijezda. A ja ću vas kada mi dođete pitati o dvije vrijedne stvari. Kako ste se ponijeli prema njima nakon mene. Veća vrijedna stvar je Allahova knjiga, uže čiji je jedan kraju u ruci Božijoj, a drugi u rukama vašim. Pa čvrsto ga se prihvatite i nećete zalutati niti vam se vjerovanje promjeniti. I moja porodica Ehli bejt. Zaista me izvijestio, Milosrdni i Sveznajući da ovo dvoje neće nikada isteći sve dok mi ne dođu kraj izvora...”
(Ovako hadis glasi kod Taberanija i Ibn Džerira, Hakima i Tirmizija od Zejd Ibn Erkama. Ibn Hadžer ga prenosi od Taberanija i drugih, riječima koje si čuo. Ocjenio je njegovu vjerodostojnost neospornom činjenicom. Pogledaj Es-Savaiku el-Muhrike, str. 25.)
Hakim bilježi u Alijevim vrlinama u El-Mustedreku ale-s-sahihajn od Zejda Ibn Erkama putem dvaju lanaca vjerodostojnih u skladu sa kriterijima oba šejha: “Pri povratku sa oprosnog hadža, Poslanik, s.a.v.a., zaustavio se na Gadir hummu, i naredio da počiste teren ispod drveća.
Pa reče:
“Kao da ću biti pozvan, pa ću se odazvati. I zaista među vama ostavljam dvije vrijedne stvari. Jedna je veća od druge. Allahovu, s.v.t., knjigu i moju porodicu. Zato pazite kako postupate s njima nakon mene. Zaista se oni neće razdvojiti sve dok mi ne dođu na izvor.” Zatim je kazao: “Zaista je Allah, s.v.t., moj zaštitnik, a ja sam zaštitnik svakog vjernika.” Zatim uze Alija za ruku pa reče: “Kome sam ja bio zaštitnik pa ovo mu je zaštitnik, Bože budi prijatelj ko mu bude prijatelj, budi neprijatelj ko mu bude neprijatelj...”
Navodeći hadis u cjelini.
Nije se za njim poveo Zehebi u Talhisu. Hakim ga također bilježi u poglavlju o Zejd Ibn Erkamu u El-Mustedreku, 3/533, govoreći da je predaja vjerodostojna. Zehebi to priznaje i pored sve svoje pristrasnosti, u istom poglavlju u Talhisu, pa pogledaj.
Imam Ahmed bilježi hadis od Zejd Ibn Erkama (Musned Imam Ahmeda, 4/372. ) da kaže:
“Stigli smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.a., u dolinu, koja se zove dolina Humm. Naredio je da se obavi namaz, pa ga je obavio po žegi. Pa nam je održao govor. Po granama je postavljena odjeća da pravi hladovinu Poslaniku i štiti ga od sunca. On reče: “Zar ne znate i zar ne svjedočite da sam ja svakom vjerniku preči od njega samog? Rekoše: “Tako je.” Reče: “Pa kome sam je bio zaštitnik, pa Ali mu je zaštitnik. Bože, budi prijatelj ko mu je prijatelj, budi neprijatelj ko mu je neprijatelj...”
Nesai ga također navodi od Zejd Ibn Erkama (El-Hasaisu el-Alevije, str. 21, govoreći o riječima Poslanikovim: “Kome sam bio zaštitnik pa ovo mu je zaštitnik.” ) da kaže:
“Kada se Vjerovjesnik vraćao sa oprosnog hadža, i kada je stigao do Gadir humma, naredio je da počiste ispod drveća. Zatim je rekao: “Kao da ću biti pozvan pa ću se odazvati. I zaista među vama ostavljam dvije vrijedne stvari. Jedna je veća od druge. Allahovu knjigu i moju porodicu, moj Ehli bejt. Pazite kako ćete se prema njima ponašati nakon mene. Neće se razdvojiti dok mi ne dođu kraj izvora.” Zatim je rekao: “Zaista je Allah moj zaštitnik, a ja sam zaštitnik svakog vjernika.” Zatim on uze Alija za ruku pa reče: “Kome sam bio zaštitnik pa ovo mu je zaštitnik. Bože, budi prijatelj ko mu je prijatelj, a neprijatelj ko mu je neprijatelj.” Ebu Tufejl kaže: “Upitao sam Zejda: ‘Jesi li ga čuo od Vjerovjesnika?‘”
(Pitanje koje je Ebu Tufejl postavio odražava njegovo čuđenje ovim ummetom, kada su ovakvo nešto oduzeli od Alija, i pored toga što se na dan Gadira prenosi od Vjerovjesnika o njegovom pravu. Kao da sumnja u tu predaju, pa čuvši Zejda kako prenosi taj rivajet, on ga začuđen, iznenađen, zbunjen i skeptičan pita: “Ovo si čuo od Poslanika!?” Zejd mu odgovori, da oni koji su bili, i pored velike brojnosti, svi su to čuli svojim ušima i vidjeli svojim očima. Bilo je jasno tada Ebu Tufejlu da stvari stoje kako je kazao El-Kumejt, a.r.: A toga dana pod drvećem na Gadiru, da mu pokorni bjehu hilafet je za njeg bio, ali, ljudi s njime trgovahu. Ne vidjeh dana poput dana tog, niti vidjeh poput njegovog prava zanemarenog. )
On reče:
“Zaista pod drvećem nije bio niko a da ga nije vidio svojim očima i čuo svojim ušima...”
Ovaj hadis bilježi Muslim u poglavlju o vrlinama Alija u Sahihu, 2/325, koristivši nekoliko puteva tradiranja od Zejd Ibn Erkama, međutim, on ga je skratio i djelimično prenio – a oni to tako čine.
Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu, 4/281, od El-Bera'a Ibn Aziba preko dva lanca, da kaže:
“Bijasmo sa Allahovim poslanikom. Stali smo u Gadir hummu. Pa smo pozvani na namaz u džematu. Za Allahovog poslanika je pometeno ispod dva drveta. Pa je obavio podne-namaz, i uzeo Alija za ruku, rekavši: “Jeste li znali da sam ja vjernicima preči od njih sami?” Rekoše: “Jesmo.” Pa uze Alija za ruku i reče: “Kome sam zaštitnik pa Ali mu je zaštitnik. Bože, budi prijatelj ko mu je prijatelj, i neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj.” Kaže: “Nakon toga mu priđe Omer, i reče mu: “Nek ti je ugodno o Ibn Ebi Talibe, osvanuo si i omrknuo zaštitnik svih vjernika i vjernica.”
Nesai bilježi od Aiše binti S'ad, (Hasaisu el-Alevije, str. 4, u poglavlju o položaju kojeg Allah daje Aliju. Na 25. stranici u poglavlju o bodrenju da se podrži i odgovaranju od neprijateljstva prema njemu ) da je rekla:
“Čula sam oca da govori: “Čuo sam Allahova poslanika, s.a.v.a., na dan Džuhfe, kada je uzeo Alija za ruku pa je držao govor, uputio hvalu Allahu, hvalio Ga, zatim rekao: “O ljudi, zaista sam ja vaš zaštitnik.” Oni povikaže: “Istinu si rekao, o Allahov poslaniče.” Zatim je podigao Alijevu ruku i kazao: “Ovo je moj ovlaštenik, on obavlja dužnosti vjere moje u ime moje, i ja sam pomagač onome ko mu pomogne, i neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj.”
Prenosi također (U onome što Nesai bilježi u Hasaisu el-Alevije, str. 25 ) od Sa'da da kaže:
“Bili smo sa Allahovim poslanikom, pa kada je stigao do Gadir humma, zaustavio je narod, zatim je vratio one koji su otišli dalje, i stgili su oni koji su zaostali. Pa kada su se ljudi okupili oko njega rekao je: “O ljudi, ko je vaš zaštitnik?” Rekoše: “Allah i Njegov poslanik.” Zatim je uzeo Alija za ruku, pa ga podigao i rekao da onima kojima su zaštinici Allah i Poslanik, pa i on im je zaštitnik. Bože, pomozi onome ko mu pomogne, budi neprijatelj ko mu bude neprijatelj...”
Mnogo je hadisa o ovome, ne mogu se obuhvatiti niti zabilježiti. To su eksplicitni tekstovi, da je on ovlaštenik njegovog dekreta, i da je on upravitelj nakon njega. Kao što je kazao El-Fadl Ibn El-Abbas Ibn Ebi Leheb:
I bješe nakon Muhammeda prijestolonasljednik Ali, i u svakoj prilici njegov saputnik.