Umejadska fabrika laži

 U svez. 4., str. 149., Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o početku stvaranja” i u poglavlju naslovljenom “Jaman nas izvješćuje”, kojeg je i Muslim prenio također u svom Sahihu u “Knjizi o vrijednostima i vrlinama ashaba” u “Poglavlju o vrlinama Ebu Bekra Sidika”, od Ebu Hurejre da je kazao:

“Allahov Poslanik je klanjao sabah i potom se okrenuo ljudima i kazao: ‘Jednom je jedan čovjek vodio kravu, jahao na njoj i tukao je, na što mu je ona rekla: ‘Nismo stvorene za ovo. Stvorene smo za oranje zemlje.’’ Ljudi su rekli: ‘Slava neka je Allahu! Krava govori?’ Poslanik reče: ‘Ja vjerujem u ovo, Ebu Bekr i Omer također.’ Oni nisu bili prisutni tu.”

Izvor: 

Sahih al-Bukhari 3471 

Ili:

“Jednom je bio jedan čovjek među svojim stadom, nasrnuo je na njih vuk, i ugrabio ovcu. Čoban ga je tjerao sve dok nije došao toliko blizu da spasi svoju ovcu. Vuk je rekao: ‘Spasio si je od mene, a ko će je spasiti na dan kada ona neće imati drugog čobana do mene? Ljudi su kazali: ‘Slava neka je Allahu, vuk govori.’ Na šta je Poslanik rekao: ‘Ja vjerujem u ovo, Ebu Bekr i Omer također.’ Ova dvojica nisu bila prisutna tu.”

Izvor: 

Sahih al-Bukhari 3690 

Ove hadise je očigledno teško prihvatiti. Oni pripadaju plejadi hadisa izmišljenih da bi se glorifikovala dvojica halifa. Da nije tako kako bi onda ljudi povjeravali u to, makar se radilo i o ashabima Božijeg Poslanika? Ono u što ih je on navodno uvjeravao morao je to dva puta potvrditi: “Ja vjerujem u ovo, Ebu Bekr i Omer.”

Možete primjetiti kako pripovjedač hadisa pokušava na svaki način reformisati vrijednosti Ebu Bekra i Omera u svakoj prilici, čak i kada su oni odsutni. Ali ljudi su poput onih koji su obuzeti drogom. Kovači laži kada ne mogu naći neki događaj onda izmišljaju smiješne basne da bi unovčili vrijednosti dvojice prvih halifa.

To su snovi, imaginacije i inerpretacije njihove koje nemaju nikakvo historijsko, logično i naučno utemeljenje.

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju koji se tiče govora Poslanikovog: ‘Da sam uzeo sebi iskrenog prijatelja...’”, kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Ebu Bekra Sidika”, sljedeći hadis:

“Prenosi se od Amr ibn Asa da je Božij Poslanik poslao vojsku el-Salasila. Tako sam mu ja Amr ibn As došao i rekao: ‘Ko je najvoljeniji od ljudi kod tebe?’ On reče: ‘Aiša!’ Rekoh: ‘Među muškarcima?’ On reče: ‘Njen otac.’ Ja rekoh: ‘A onda?’ On reče: ‘Omer ibn Hattab, jer je on muškrac.

Izvor: Sahih al-Bukhari 3662     

 Sahih Muslim 2384 

Hadis je fabrikovan i to se vidi po tome što su oni koji su ga izmislili mislili da je se spomenuti događaj dogodio osme godine po hidžri (tj. dvije godine prije Poslanikovog, s.a.v.a., preseljenja). Riječ je o događaju kada je Božiji Poslanik poslao Ebu Bekra i Omera u bitku el-Salasil pod zapovjedništvom Amr ibn Asa.

Da bi izbjegli poniženje i moguću superiornost Amr ibn Asa nad Ebu Bekrom i Omerom, oni izmišljaju hadis i isti stavljaju u usta samog Amr ibn Asa u kojem on osobno potvrđuje superiornost nad svima s druge strane.

Kao posljedicu, imamo da je Imam Nevevi u komentaru Sahih Muslima kaže:

“Ovo je jasna potvrda u vezi sveobuhvatne odličnosti Ebu Bekra, Omera, i Aiše. U ovoj izjavi je jasan dokaz ehli sunnetu za superiornost Ebu Bekra, potom Omera nad svim ashabima.”

Ovo je poput drugih apsurdnih hadisa koje su prevaranti inovirali pripisujući ih čak i samom Ali ibn Talibu, i tako, tobože, pobili tvrdnje šiija o superiornosti Alija nad ostalim ashabima, i također su na drugoj strani stvorili dojam u masama da h. Aliju nije učinjeno nasilje i da se on nije žalio drugima na ponašanje Ebu Bekra i Omera.

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba Poslanika, s.a.v.a” u “Poglavlju o Omeru ibn Hattabu”; Muslim, također, prenosi u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera ibn Hattaba”, od Alija i Abasa da su rekli:

“Tijelo Omerovo je stavljeno na njegovu posmrtnu postelju, a oko njega su ljudi zazivali Allaha za njega, prije nego preseli, i ja sam bio među njima. Iznenada sam osjetio da me neko dohvatio za rame, to je bio Ali. On je molio Allahovu milost za Omera i potom rekao: ‘Ti nisi ostavio iza sebe nikoga čija dijela bih ja mogao imitirati sve dok ne sretnem svoga Gosopodara kao što sam mogao tvoja dijela. Tako mi Boga ja sam uvijek mislio da će te Allah spojiti sa tvoja druga, jer često sam slušao Poslanika, s.a.v.a., kako kaže: ‘Ja i Ebu Bekr i Omer smo otišli tu i tu; Ja, Ebu Bekr i Omer smo izašli odatle i odatle."

Ovo je očigledna rukotovorina koja miriše na politiku koja je distancirala Fatimu-Zehru i uzrokovala da ona ne bude pokopana blizu svoga oca premda mu se prva pridružila. Prenosilac je zaboravio da ovdje uz ono pređašnje: “Ja, Ebu Bekr i Omer smo ovo, ono...”, doda: “Ja, Ebu Bekr i Omer ćemo zajedno biti sahranjeni.”

Zašto se oni koji raspravljaju sa ovako namještenim i inoviranim hadisima koji su u potpunoj oprečnosti s historijom i realnošću malo ne postide? Islamske historijske knjige su pune pritužbi h. Fatime i Alija na ponašanje i odnos Ebu Bekra i Omera u toku njihova života. Razmislite malo o ovoj predaji, prenosilac hadisa tretira h. Alija kao stranca koji je došao na pogrebni ceremonijal nekoga i nalazi ljude kako se gomilaju oko umirućeg i mole za njega.

Na to on uzima za rame Ibn Abasa kao da želi da mu šapne ove riječi i da ode za svojim poslom. To je sve tako dok se očekivalo da će Ali da predvodi ljude u molitvi i da neće napustiti skup sve dok se Omer ne spusti u mezar. Ljudi su se inače u vrijeme vladavine “emirul mu'minina” Muavije natjecali ko će više smisliti hadisa o fundamentima Ebu Bekra i Omera zbog želje Muavijine da uzdigne ovu dvojicu naspram Ali ibn Taliba.

Hadisi o odlikama i visokim kvalitetima pojedinaca su uglavnom kontradiktorni zaviseći od želja prenosilaca. Među ovakvima je bio i el-Tejmi koji nikada nije davao nikome prednost nad Ebu Bekrom, kao i el-Avdi koji nikada nije nikome davao prednost nad Omerom. Umajadi su naročito bio ponosni na Omera jer je on bio žustar prema Poslaniku, jer je on bio taj koji bi upućivao oštre riječi Poslaniku, s.a.v.a., ne vodeći računa ni o čemu i ne strahujući ni od čega.