Jedno nametnuto vjerovanje

 

Dogma znači vjerovanje, često netačno, nametnuto od strane nekog autoriteta. Dogme su se koristile i koriste se da se učvrste vladavina, moć ili utjecaj. Ponekad, kada autoritet koji stoji iza neke dogme, nestane ostaje sama dogma kao vjerovanje u narodu. 

 

Ovdje je potrebno spomenuti dogmu u islamu da svako ko je i samo vidio Poslanika s.a.v. zaslužuje status njegovog ashaba, tj. da je osoba posebnih kvaliteta i odlika. Po Buhariji svako onaj koji je bio u njegovom prisustvu i vidio ga čak i jednom ubraja se u njegove ashabe. Za ovo se navode hadisi kao što su: ‘‘Svakog ko je mene vidio džehennemska vatra neće dodirnuti’’. ‘‘Poštujte moje ashabe, jer su oni najbolji od vas’’. ‘‘Proklet je onaj koji huli na moje ashabe’’, i drugi, kojima se želi dodijeliti poseban status nekim osobama samo na račun toga što su živjeli u Poslanikovoj blizini.

 

Ovim hadisima se želi osigurati zabrana njihovog kritikovanja, što će značiti zabranu kritičkog proučavanja njihovih dijela i postupka, naročito poslije Poslanikove s.a.v. smrti. Oni ne samo da zatvaraju usta kritičara nego i prinuđavaju na traženje (češće izmišljanje) opravdanja  za nedjela nekih od njih - gubitke nevinih života, razaranje imovine, rasipanje muslimanskog blaga, greške u tumačenju Božijih zakona, promjenu sunneta i slabljenju Ummeta.

 

Međutim, niko ne stiče imunitet zato što je bio u Poslanikovoj blizini. U časnom Kur’anu stoji:

 “Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali prema njima nisu iskrene bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: ‘Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze.’” (K.67:10)

 

Suditi o ljudima treba prema njihovim djelima o kojima saznajemo samo proučavanjem njihovih života. Onaj koji je bio u Poslanikovoj blizini nije dobio dozvolu da čini šta hoće, a ni nama nije naređeno da prihvatimo svaki njegov postupak. Treba priznati i poštovati onoga koji to zaslužuje, a raskrinkati onoga koji je krenuo drugim putem nakon što je vjerovao. (Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu joć veći nevjernici, kajanje im se doista neće primiti. (K3:90)) 

  

Sam Kur’an nam govori o vrstama ljudi koji su bili u Poslanikovoj blizini, i nekim njihovim, ne baš primijernim, osobinama i postupcima. Tako, imamo da su neki od njih duhom klanjali, raspravljali se i bili neposlušni:

 “Ali kada ste duhom klonuli i o svome položaju se raspravljati počeli, i kada niste poslušali, ...” (K.3:152)

 

... neki od njih su iz bitaka bježali:

“Kada ste ono uzmicali, ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza vaših leđa, ... (K.3:153)

 

... neki od njih su bili licemjeri, i to spretno krili:

“Među beduinima (Arapima) oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaješ, ali ih mi poznajemo.”

(K. 9:101)

 

... neki od njih nisu poznavali sve islamske propise:

“Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah zna i mudar je.” (K.9:97)

 

... neki od njih su smatrali za namet ono što su davali:

 “Ima beduina koje ono što daju smatraju nametom, i jedva čekaju da vas nesreće stignu - neka njih pogodi nesreća! A Allah sve zna i mudar je.” (K. 9: 98)

 

... neki od njih su časni Kur’an izbjegavali:

“Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, moj narod ovaj Kur’an izbjegava.” (K. 25:30)

 

... neki od njih su se za strastima svojim povodili:

“A ima i onih koji dolaze da te slušaju, ali čim se od tebe udalje, pitaju one kojima je dato znanje: “Šta ono on maloprije reče?” To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode.” (K.47:16)

 

... neki od njih su bili sa pritvornim srcima:

“A oni koji vjeruju govore: “Zašto se ne objavi jedna sura?” A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidiš one čija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesviještenog!” (K.47:20)

 

... neki od njih su bili škrti:

“Vi se, eto, pozivate, da trošite na Allahovom putu, ali neki od vas su škrti ...” (K.47:38)

 

... neki od njih nisu bili dovoljno pametni:

“Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.” (K.49:4)

 

... neki od njih su prebacivali:

“Reci: ‘Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite’.” (K.49:17)

 

... neki od njih su  tračali:

“Kada ste jezicima svojim prepričavati stali i kada ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.” (K.24:15)

… neki od njih su namaz napuštali:

“Ali kada oni kakvu robu trgovačku ili veselje ugledaju, pohrle mu i tebe ostave sama da (u namazu) stojiš…” (K.65:11)

 

U Kur’anu nigdje ne nalazimo da neke osobe zaslužuju poseban status samo iz razloga što su živjele sa Poslanikom s.a.v.. Ovim se ne želi reći da nije bilo dobrih i vjerom prosvijetljenih osoba u Poslanikovoj blizini. Samo se želi skrenuti pažnja na one koji su se okoristili time što su bili “Poslanikovi ashabi”, a njihova vrijednost je bila samo to što su proveli neko vrijeme u njegovoj blizini ili ga čak samo jednom vidjeli.  

(text)