Hazreti Hasan i Husejn-Unuci Muhammeda, a.s.

Hazreti Hasan i Husejn su odlikovani članovi Poslanikovog Ehli-bejta. Bili su omiljeni kod svih odabranih ashaba. Oni su djeca Poslanikove kćerke hazreti Fatime i sinovi velikog borca za islam Alije b. Ebi Taliba.

Muslimanu današnjice je teško objasniti i predočiti da su ta dva divna mladića stradali kao žrtve u okrutnoj borbi za vlast i što je još tragičnije što su žrtve sistema čiji nosioci su muslimani. Naš dobri musliman će to vjerovatno ovako prokomentarisati" :Ma kakvi su to muslimani koji su otrovali Hasana i odsjekli glavu hazreti Husejnu"

I za Bošnju ovdje završavaju sve dileme. Ne može se i ostati dobar musliman i biti ubica Poslanikovih unuka, za koje se posigurno zna da su najsvjetliji primjeri primjene islama, ljubavi za Islam i žrtve i truda za uspostavu islama. Haazreti Hasan i Husejn su pokušali da se odupru najezdi gušenja i utiranja islamskog načina uspostave vlasti (hilafeta) i utemeljenju oblika dinastijskog nasljeđivanja (hukmu-l-virasi) koju je predvodio i čiji je utemeljivač bio Muavija sin Ebu Sufjana.Međutim, napori Husejna i Hasana nisu bili dovoljno podržani i doživjeli su jedan krah i tragičan poraz. Svi poznati i odabrani ashabi su bez sumnje bili na strani Hasana i Husejna, ali je Muavijin angažman, planiranje i dugogodišnje pripreme u Šamu pokazali se u historijsko-povjesnom pogledu efikasniji kada je riječ o političkim uspjesima.

I ovim primjerom je potvrđena teza da ispravne i dobre namjere (nijjeti) nisu pravi parametri za mjerenje političkog uspjeha. U politici se gledaju rezultati i učinci. A kod Allaha će sud biti po namjerama. Period u kojem su živjeli h. Hasan i Husejn je veoma interesantan za svakog muslimana i muslimanku prethodnih vremena, a i današnnice. Ako su neki ljudi, iz želje da ostanu na vlasti po svaku cijenu, bili spremni da na tome putu likvidiraju "svoje potencijalne rivale" pa makar oni bili najbliža Poslanikova rodbina i najbolji muslimani na svijetu, onda se ne treba čuditi ili nadati većoj dozi milosti od ljudi koji trenutno drže konce vlasti u svijetu.

Mnogo je primjera pojedinaca koji su se sudarili sa stavom i mišljenjem sistema pa su završili ili vješanjem (Sejjid Kutb, Omer Muhtar) ili bacanjem iz aviona po planiskim vrhovima pustinjskih predjela Arabije, progonstvom iz zemlje (Homeini) ili su strijeljani kao Mustafa Busuladžić, sl. To je sudbina onih koji su išli Poslanikovim stopama i stopama h. Hasana i Husejna.

Muhammed Rida je otvoreno i glasno progovorio. Skinuo je veo sa događaja na Kerbeli. Mnogima će biti jasnija slika o kojoj se do sada kod nas moglo čuti na hutbama u mjesecu muharremu da je 10. muharrema 61. hidžretske godine na Kerbeli ubijen Husejn (uvijek oblik pasiva u saopćenju ove tragedije, da se ne bi neko pitao, a ko je ubio Husejna ili zašto je ubijen Husejn) U djelu su navedeni i objašnjeni razlozi Husejnovog ubistva kao i navedeni podaci o ubicama.

Onima koji pokušavaju prećutivati kerbelski masakar visa vi čuvanja muslimanskog jedinstva, poručujemo da je to zločin koji nije ništa manji od kerbelskog zločina.

Kazivanje o Husejnovoj tragediji i tragediji Poslanikovog Ehli-bejta ne ide u prilog i ne sviđa se jedino dinastijama koje uživaju trenutne dunjalučke čari od ovosvjetske dunjalučke vlasti.

Muhamamed, a.s., je rekao:

"Hasan i Husejn su predvodnici Mladića u Džennetu/". (Tirmizi)

Kada je Muavija došao u Medinu s namejrom da ubijedi najutjecajnije ljude Kurejšije u ispravnost svoje doluke da za svoga nasljednika odredi svoga sina Jezida, između ostalih koji su mu se obratili sa negodovanjem bio je Abdullah ibn Omer. On je Muaviji rekao:

"Hilafet nije kraljevina, niti je ostavština perzijskog šaha niti rimskog cezara, pa da ga nasljeđuju sinovi od očeva. Da je bilo tako onda bih ja bio preči od tebe za te stvari poslije moga oca Omera b. Hattaba. Tako mi Allaha, moj otac me nije htio uključiti ni u vijeće Šure..."

Husejnovo ubistvo je najstrašniji događaj u islamskoj povijesti. Tako su o tome pisali historičari i očevici, kojeg kada se sjećamo ili govorimo o njemu suze naviru na oči i srca se stuže. Kože se naježe i prsti i pero kada neko piše o tome zadrhte. Ubili su ga njegovi neprijatelji i to na najsvirepiji način. Nisu ga ni na najmanji način poštovali niti su iskazali samilosti prema njegovoj porodici i maloj nedorasloj djeci koji nisu imali ni snage ni moći.

Sve to da bi stekli naklonost omejevskih vladara. utrkivali su se noseći njegovu odsječenu glavu da bi dobili nagradu." (Hasan i Husejn str. 116)

Kada je Imam Ahmed b. Hanbel upitan da li prenosi hadise od Jezida sina Muavijinog rekao je: "Ne, pa zar on nije taj koji je uradio s Medinom (gradom Allahova Poslanika)ono što je uradio!"

O čemu je riječ pojašnjava nam Ibn Tejmijje:

"Kada su stanovnici Medine otkazali pokornost Jezidu zbog ubistva Husejna b. Alije, protjerali su njegove namjesnike iz Medine. Tada im je Jezid poslao vojskovođu Muslima b. Merrija i naredio mu da tri dana radi po Medini što hoće. Na ovome se Jezidu najviše zamjera".