Kuran je Allahov govor, spušten Božijem Poslaniku, s.a.v.a., To je Kurani-Kerim, kojemu se laž ne približava ni sa jedne strane. To je najuzvišeniji izvor i autoritet muslimanima za njihove propise, ibadete i vjerovanja. Ko posumnja ili ga omalovažava, ne pripada islamu. Svi muslimani su saglasni u njegovu svetost, iskazivanju poštovanja prema njemu i vjerovanje u ono što je navedeno u njemu.

 

Ali, razmimoilaze se u njegovom tumačenju. Kod šija,autoritet i izvor kome se obraćaju u tumačenju Kur'ana je Božiji Poslanik, s.a.v.a., i objašnjenja Imama iz Ehlu-l-bejta.

Kod sunija, autoritet i izvor kome se oni obraćaju kod tumačenja Kur'ana jesu, takođe, hadisi Božijeg Poslanika, s.a.v.a., ali se oni oslanjaju i na ashabe, bez razlike među njima, ili na jednog od četvorice imama,osnivača mezheba u prenošenju hadisa i njihovom tumačenju.

 

Prirodno je da su odatle izrasla razmimoilaženja po mnogobrojnim pitanjima, a posebno u fikhu. Ako su ove razlike vidljive među četiri mezheba u školi ehli sunneta ve-l-džemaata, onda nije nikakvo čudo, da postoji razlika između nje i škole Ehlu-l-bejta, i da je vidljivija.

 

Kao što sam već spomenuo, ja sam naveo samo neke primjere, a onaj ko želi više, neka uroni u more da bi izvadio skrivene bisere i prešućenu istinu!

Sunije se slažu sa šijama da je Božiji Poslanik,s.a.v.a., objasnio muslimanima sve propise iz Kur'ana i protumačio svaki ajet. Ali su se razišli u tome kome se treba obratiti, poslije Poslanikove smrti, da bi se saznalo objašnjenje i tefsir. Pa se ehlu sunnet oslanja na ashabe, ne praveći nikakvu razliku medu njima, a poslije njih na četvoricu osnivača mezheba. A šije kažu da su Imami iz Ehlu-l-bejta, ti kojima je dat dar za to i ona elita odabranih ashaba.

 

Ehlul bejt su ehlu-z-zikr (sljedbenici Knjige) za koje Allah naređuje da budu pitani:

“I pitajte sljedbenike Knjige (ehlu-z-zikr) ako ne znate.” (Nahl, 43)

(Tefsir Taberi, svez. 14., str. 109.; Tefsir ibn Kesir, svez. 2.,str. 570.)

 

Oni su ti koje je Allah odabrao i dao da naslijede znanje iz Knjige u riječima Uzvišenog:

“Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo.” (Fatir, 32)

 

Zbog svega toga, Božiji Poslanik ih je učinio sličnim Kur'anu i drugom vrijednom stvari dok naređuje muslimanima da ih se drže:

“Ostavio sam vam dvije vrijedne stvari: Allahovu knjigu i moje potomstvo, Ehli-bejt, ako ih se budete držali,nećete nikada, poslije mene zalutati!”

(Sahih Tirmizi, svez. 2., str. 329., prenijeli ga i Imam Ahmed i Nesai)

 

A u Sahih Muslimu stoji: “Allahovu knjigu i Ehli-bejt (moju porodicu), Allah vas podsjeća na moju porodicu!’,ovo je Poslanik ponovio tri puta.”

( Sahih Muslim, svez. 2., str. 362., poglavlje Odlike Alija ibn Ebi Taliba.)

 

Poznato je da su Imami Ehli-bejta bili najučeniji,najpobožniji, najbogobojazniji i najvelikodušniji.

Pjesnik Firzedek pjeva:

Njihovi Imami važe za najbogobojaznije,

ili rečeno je ko su najbolji stanovnici zemlje, rečeno je: Oni.

 

Navešću samo jedan primjer da podsjetim na prirodnu vezu između Ehli-bejta, i Kurani-Kerima. Allah, dž.š., kaže:

“I kunem se časom kad se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj - dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.” (Waqia 75-79)

 

Ovi ajeti, bez ikakve sumnje, ukazuju na to da Ehli-bejt,a na njihovom čelu Božiji Poslanik, s.a.v.a., su ti koji znaju značenja nejasnih kur'anskih ajeta. Ako pogledamo zakletvu kojom se zaklinje Uzvišeni Gospodar, naći ćemo sljedeće:

Ako se Allah, dž.š., zaklinje vremenom,olovkom, smokvom i maslinom, onda je uzvišenost zakletve časom kada se zvijezde gube jasna zbog onoga što to sadrži od tajni i uticaja u svemiru, a naredbom Stvoritelja.

 

Primjećujemo naglašavanje zakletve, oblikom negiranja i potvrđivanja. Poslije zakletve, Uzvišeni potvrđuje da je to Kur'an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj.Brižljivo čuvano je ono što je unutrašnje, sakriveno. A zatim kaže: “dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.”

U ajetu stoji: “ne dodiruju ga...”, a rječica ne je za negaciju. Dotaknuti ga, znači spoznati ga i razumjeti ga,a nije se mislilo na doticanje rukom.Postoji razlika između izraza lemsa i messa. Allah, dž.š.,kaže:

“Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.” (Araf, 201)

Takođe, Uzvišeni Bog kaže:

“Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio.” (Beqare, 275)

 

Mess (dodir), ovdje je povezan sa razumom i saznanjem, a ne dodir ruke. Kako se Allah može zakleti da Kur'an ne dotiču rukom samo oni koji su čisti, a historija nam govori o nekim silnicima koji su ga cijepali na komadiće.

Vidjeli smo i Izraelćane kako Kur'an gaze nogama i pale ga kada su zauzeli Bejrut. Televizija je prenosila ružne i izobličene slike.

 

Smisao ovih riječi Božijih je da niko ne zna značenje skrivenih kur'anskih ajeta osim skupine Njegovih robova koje je On izabrao i potpuno ih očistio. To znači da je se čišćenje već desilo, jer Allah kaže:

“Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.” (Ahzab, 33)

 

Allahove riječi:

“Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.”, znače: Stvarno značenje Kur'ana zna samo Božiji Poslanik, s.a.v.a., i Ehli-bejt i zato je o njima Poslanik rekao sljedeće: “Zvijezde su zaštita mome ummetu od razmimoilaženja. Ako im se suprotstavi neko arapsko pleme, raziće se i postaće sljedbenici Iblisa.”

(Prenosi ga Hakim u Mustedreku, svez. 3., str. 149., od Ibn Abbasa i kaže da je sened ovog hadisa sahih)

 

Šije u ovome traže dokaze koji se temelje na Kur'anu i  Poslanikovim hadisima, preneseni čak i u sahihima ehli sunneta.