O Ehli-bejtu

 

Ko su Ehli-bejt?

 

Allah Uzvišeni kaže:

“Allah želi od vas, o porodico Poslanikova, da grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.” (Ahzab, 33)

 

Ehli sunnet kaže da je ovaj ajet objavljen i aludira na žene Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a njihovi argumenti su ajet koji prethodi i dolazi nakon ovog ajeta. U skladu s njihovim tvrdnjama Allah, dž.š., je tako otklonio nečistoću od žena Poslanikovih i u potpunosti ih očistio. Među njima ima i onih koji listi žena dodaju jošh. Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna.

 

Ali je istina u skladu s onim što je preneseno i u skladu sa zdravom logikom i historijskim činjenicama koji odbacuju ovakva objašnjenja. Ovo je zbog toga što ehli sunnet prenosi u svojim Sahihima da je ajet bio objavljen u vezi pet osoba: Muhammeda, Alija, Fatime, Hasana i Husejna i da ih je Bog identificirao kao svoje časne i plemenite, u duhu ajeta objavljenog povodom slučaja kada je on okupio Alija, Fatimu, Hasana i Husejna pod svoj ogrtač. Tada je rekao:

 

“O moj Bože, ovo je moj Ehli-bjet, otkloni od njih svaku nečistoću i potpuno ih očistiti.”

 

Ovaj događaj su prenijeli mnoga ulema ehli sunneta kao što su:

 

1.Muslim u svom Sahihu, 2/368, 7/130

2. Tirmizi u svom Sahihu, 5/330

3. Musned Imam Ahmeda ibn Hanbela, 1/330

4. Mustedrak Hakim, 3/133, 147 i 2/416

5. Hesaia Imam Nesai, str. 49

6. Tahlis az Zehebi, 2/150

7. Mu'džam al Tatorani, 1/65

8. Šavahid al Tanzil, Hakim Al Haskani, 2/11

9. Al Buhari u velikoj historiji, 1/69

10. Al Isaba, Ibn Hadžar al Askalani, 2/502

11. Tezkira al Havas Ibn Al Džavzi, str. 233.

12. Tefsir Fahrudin Razi, 2/700

13. Janabia al Mevde Qanduzi al Hanafi, str. 107.

14. Munakib Havarzimi, str. 23.

15. Al Sira, Halabi, 13/212

16. Al Sira Dehelanija, 3/324

17. Asad al Gabe, Ibn Asir, 2/12

18. Tefsir al Taberi, 22/6

19. Al Pur al Mensur, al Sujuti 5/198

20. Tarih ibn Asakir, 1 /185

21. Tefsir al Kašaf, al Zamahšeri, 1/193

22. Ahkam al Kur'an, ibn Arebi 2/166

23. Tefsir al Kurtubi, 14/182

24. As Sava'ik al Muhrika, Ibn Hadžer, str. 85.

25. Al Isti'ab ibn Abd al Barr, 3/37

26. Al 'Akd al Farrid Ibn Abd Rabbih, 4/311

27. Muntahab Kanz'ul 'Ummal, 5/96

28. Masabih al sunnet Bajvi, 4/183

29. Esbabul Nuzul, al Vahidi, str. 203.

30. Tefsir Ibn Kesir, 3/483

 

Sem ovih, mnoga druga ulema ehli sunneta spominje ovaj hadis, a koju sada nismo u mogućnosti nabrojati. Iako sve osobe priznaju da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pojasnio ovaj ajet, kakav onda imaju smisao riječi drugih ashaba ili njihovih nasljednika ili komentatora koji žele protumačiti ove ajete nasuprot tumačenju Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.a., tražeći zadovoljstvo Muavijino. Slično tome, Božiji Poslanik ih je također identifikovao u drugim slučajevima specifirajući da su oni Ehli-bejt, a ne neko drugi.

 

Ovo se dogodilo kada je Uzvišeni Allaha objavio ajet:

“Dođite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo proklestvo na one koji ne istinu ne govore prizvati.” Ali Imran, 61

 

Na to je on pozvao Alija, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao:

“Ovo su naša djeca i naše žene, a sada dovedite vašu djecu i vaše žene.” U skladu s Muslimovim rivajetom, on je je rekao: “O Allah! Ovo je moj Ehli-bejt.”

(Sahih Muslim, svez. 5., str. 121.)

 

Učenjaci ehli sunneta ve-1-džema'ata koje sam spomenuo, kao izvore spomenutog hadisa, slažu se da je ajet objavljen u svezi s pet gore spomenutih osoba (neka je Allah zadovoljan sa svima njima). Šta više, sve žene Božijeg Poslanika znaju intenciju časnog ajeta i shodno tome, nijedna od njih nije nikada tvrdila da pripada Ehli-bejtu, a na čelu njih su bile: Aiša i Ummi Selema. Svaka od njih je govrila da je ajet specijalno bio namjenjen Božijem Poslaniku, Aliju, Fatimu, Hasanu i Husejnu.

 

Muslim, Tirmizi, Hakim, Taberi, Sujuti, Zabeni, Ibn Atir i dr., su prenijeli suglasnost žena Božijeg Poslanika, s.a.v.a., sa ovom tvrdnjom, tj. da je ovaj ajet objavljen povodom ovih pet osoba.

 

Mogao bih ovome dodati činjenicu da je Božiji Poslanik otklonio bilo kakvu sumnju i da je u potpunosti riješio ovaj problem, jer je znao da bi muslimani mogli čitati Kur'an i tretirati Ehli-bejt u kontekstu ajeta prije i ajeta poslije u kome se spominju žene Božijeg Poslanika, s.a.v.a., te je On trenutno ubrzao da poduči ummet tako što je u periodu od šest mjeseci u kontinuitetu nakon objave spomenutog ajeta, prije svakog namaza prolazio pored vrata Alija, Fatime, Hasana i Husejna i obraćao im se riječima:

 

“‘Allah želi od vas, o porodico Poslanikova, da grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.’, stoga, dođite na molitvu i neka se Allah smiluje na vas!”

 

Ovo je zabilježeno od strane mnogih izvora.

 

1. Sahih Tirmizi, 5/31

2. Mustedrak Hakim, 3/158

3. Talhis Zehebi

4. Masnad Ahmed ibn Hanbel, 3/259

5. Ibn Asir Esed al Gahl, 5/521

6. Šavahid al Tenzil, Haskani, 2/11

7. Durrul-mensur, Sujuti, 5/199

8. Tefsir Taberi, 12/6

9. Ansab al Ašraf, Baladhuri, 2/104

10. Tefsir Ibn Kesir, 3/483

11. Madžma al Zavaid Hajsani, 9/168

 

Kada dodamo gornjoj listi Imame Ehli-bejta i šiitske učenjake koji nemaju nikakve sumnje u pogledu spomenutog ajeta i da se on isključivo odnosi na ovih pet odabranih članova, apsolutno nema mjesta za sumnju onih koji se ne slažu s ovim, a takvi mogu biti samo neprijatelji Ehli-bejta kao što su sljedbenici Muavijini i Benu Umajjada koji su željeli da utrnu svjetlo Allahovo svojim ustima.

 

Allah je usavršio svoje svjetlo, pa makar to nevjernici i mrzili. Oni koji tumače ajete različito od objašnjenja koje je Božiji Poslanik, s.a.v.a., već pokazao, oni nisu ništa drugo do li sluge umajadskih i abasidskih vladara. Oni čak i danas, mada maskirani u odore pravnika i učenjaka, među onima su koji mrze h. Aliju. Nadalje, rezonovanje pokazuje da ajet o čišćenju ne uključuje žene Božijeg Poslanika.

 

1) Uzmimo primjerice majku pravovjernih Aišu, koja je navodno, bila najvoljenija žena Božijeg Poslanika i njemu najbliža, čak toliko da su joj zavidile druge Poslanikove žene i da su mu slale delegacije upozoravajući ga da iskazuje više privrženosti Aiši na uštrb pravde drugih žena.

 

Niko od njenih pristalica i simpatizera nikada od najranijih dana do kasnijih generacija, nije smio tvrditi da je Aiša bila pod pokrivačem na dan kada je objavljen ovaj ajet. Kako je časni Poslanik u svojim govorima i akcijama, uistinu, uvijek bio svjestan, mudar i razuman, on je to bio i tada kada je sabrao članove Ehlibejta pod svoj ogrtač i kada je majka pravovjernih Ummu Selema tražila da stane s njima pod njegov ogrtač, on ju je spriječio riječima:

“Ti si na pravom putu, ali ti nije mjesto pod pokrivačem.”

 

2) Opće, specifično značenje ajeta indicira na nepogriješivost, a uklanjanje nečistoća znači brisanje svih grijeha neposlušnosti kao i većih i manjih grešaka. Ovo je naročito tako, ako ovome dodamo čišćenje od strane Gospodara Moćnog i Uzvišenog. Ako muslimani sebe čiste vodom ili prašinom kod tejemuma, čišćenje koje je samo tjelesno, tada Allah čisti Ehli-bejt u spiritualnom smislu, u kojem su njihovi intelekti, misli i srca očišćeni ne ostavljajući nikakava prostora šejtanske vesvese, niti bilo kakav akt neposlušnosti. Oni postaju apsolutno pročišćeni, čisti i odani jedino svome Stvoritelju i Uzdržavaocu u svakoj aktivnosti i neaktivnosti.

 

U svim slučajevima, svaka od ovih proćišćenih osoba je bila i ostala primjer čovječanstvu u bogosluženju, iskrenosti, bogobojaznosti, hrabrosti, čestitosti, muževnosti... Svi su oni bili lišeni žudnji za ovim svijetom, tražeći Božiju blizinu. Historija nije zabilježila nikakvu grešku niti pogrešan postupak tokom cijelog njihovog života.

 

Za ovaj slučaj vratimo se prvom primjeru, ženi Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Aiši koja je postigla visoku poziciju i popularnost koju nije imala nijedna druga njegova žena, čak kad bi sakupili vrijednost svih drugih Poslanikovih žena, one ne bi bile kadre dostići ni deseti dio od Aišinog statusa. To je, ustvari, ono što tvrdi ehli sunnet, da pola vjere može biti naučeno od nje same.

 

Ukoliko sebe posvetimo istini bez ikakvih predrasuda i zabluda, je li razumno misliti da je ona bila očišćena od grijeha i neposlušnosti, ili da je Allah Uzvišeni povukao svoju zaštitu sa nje, nakon smrti Božijeg Poslanika, s.a.v.a.?! Ispitajmo ovu realnost zajedno.