Na prethodnim stranicama smo objašnjavali neke ajete Časnog Kur’ana koji ističu Ehlul-Bejt. Pored toga, postoje mnogi drugi ajeti u Allahovoj Knjizi, koji se posebno odnose na Imama Alija (ع) i na ostale članove ove blagoslovene skupine. Sjajnoj ličnosti Alija ibn Ebi Taliba nije potrebno predstavljanje ni za muslimane ni za one koji imaju makar površno znanje o Islamu. Ali nije samo bio Poslanikov najbliži rođak, nego ga je Muhammed (S) lično odgojio.
(Prije objavljivanja Muhammedovog () poslanstva, u Meki je vladala ozbiljna epidemija gladi. Pošto je Ebu Talib imao veliku porodicu a male izvore prihoda, Poslanik se ponudio da uzme Alija (ع (pod svoju zaštitu i odgoji ga, kako bi olakšao breme koje je pritiskalo njegovog amidžu.)
Ali je, dakle, odrastao pod Poslanikovom zaštitom, stičući njegove osobine i ponašanje, iskreno vjerujući u Božansku misiju svog rođaka i zaštitnika, čak i kada je imao samo deset godina. Izrastajući u neustrašivog mladića, Ali je pokazao svoje superiorne sposobnosti kao hrabri ratnik u mnogim bitkama protiv idolopoklonika, i ubrzo mu je povjerena dužnost nošenja Poslanikovog barjaka. Ali je za Islam gotovo potpuno sam dobio bitke na Bedru, Uhudu, Hendeku, Hajberu i Hunejnu itd. uz pomoć svoje blistave sablje.
Istorija je za buduće generacije sačuvala hvalu kojom je Poslanik obasuo vrijednosti svog mladog rođaka riječima koje nastavljaju da krase stranice istorije kao vječne medalje i inspirišu čovječanstvo sa najvećim primjerima strpljenja i požrtvovanja. Ali, Poslanik nije bio jedini koji je hvalio Alija, jer je čak i Uzvišeni Allah objavio ajete koji ističu Alijeve vrline, velikodušnost i hrabrost, a iznad svega, sa objavom njegovog hilafeta, Svemogući je zapečatio proglašenje da je religija baš toga dana postala upotpunjena. Kur’an govori o Alijevom strpljenju, njegovoj veličini spram neprijatelja, njegovoj hrabrosti itd. Ovdje ćemo kao primjere navesti neke od ajeta iz Allahove Knjige.
Postoje mnogi drugi ajeti koji otkrivaju položaj, dostojanstvo i čast blagoslovljenog Ehlul-Bejta, koji se ovdje ne mogu svi navesti zbog nedostatka prostora. Za više detalja, čitaoci se mogu pozvati na obimna djela kao što su tefsiri, zbirke hadisa, istorije, biografije i slično.
Prije nego što završimo ovo poglavlje, ukratko ćemo citirati nekoliko ajeta Časnog Kur’ana koji predstavljaju neoborive dokaze o visokom položaju Imama Alija (ع(, od kojega je savršeniji bio samo njegov rođak, Božiji Poslanik.
1. Svemogući Allah kaže:
“...Tvoje je da opominješ, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upućivao” (13:7).
Prenosi se da je Poslanik, kada je objavljen ovaj ajet, stavio ruku na svoje grudi i rekao:
“Ja sam onaj koji opominje, a svaki narod ima svog vodiča.” Onda je, pokazujući na Imama Alija (ع (rekao: “Ti si vodič, Ali, i uz tvoju pomoć će vjernici biti upućivani nakon mene.”
(‘Mustedrek El-Sahihajn,’ III tom, str. 129; ‘Kenzu-l-‘ummal,’ VI tom, str. 157. Pored toga, Tabari u svom ‘Tefsiru,’ Fahruddin Razi u djelu ‘Tefsir El-Kebir’ i Sujuti u djelu ‘Duru-l-Mensur’ takođe prenose sličan hadis u svojim komentarima navedenog ajeta.)
2. Svemogući Allah kaže:
“Zar da vjerniku bude isto kao griješniku? Ne, njima neće biti isto (dosl. Zar je vjernik isto što i griješnik? Oni nisu isti)” (32:18).
Sve pouzdane knjige navode da se ovaj ajet odnosi na Alija (ع) , vjernika, a opisuje Velida ibn Ukba kao griješnika.
(Ovo tvrde Ibn Džerir Tabari, Sujuti u djelu ‘Duru-l-mensur,’ Zamahšeri u djelu ‘Keššaf,’ Vahidi u djelu ‘Esbabu-n-nuzul,’ str. 263, a to se tvrdi i u djelima ‘Tarih Bagdad’ i ‘Er-Rijadu-n-Nadira.’)
3. Svemogući Allah kaže:
“Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur’an kao svjedok njegov... (dosl. kao onaj ko ima jasan dokaz od Gospodara njegova, a Njegov svjedok recituje...)” (11:17).
Sujuti u djelu ‘Duru-l-mensur,’ Fahruddin Razi u djelu ‘Et-Tefsiru-l-Kebir’ i Muttaki El-Hindi u djelu ‘Kenzu-l-‘ummal,’ I tom, str. 251, svi prenose:
“Riječi ‘onaj ko ima jasan dokaz’ označavaju Poslanika Muhammeda () dok riječi ‘njegov svjedok’ označavaju Imama Alija (ع). “
(Sujuti, ‘Duru-l-mensur,’ Fahruddin Razi, ‘Et-Tefsiru-l-Kebir,’ komentar spomenutog ajeta; takođe, Muttaki El-Hindi, djelo ‘Kenzu-l-‘ummal,’ I tom, str. 251. (Ovdje je opet došlo do dodavanja nečijeg komentara u prijevodu na srpskohrvatski, jer je prevodilac svojevoljno dopisao kako je taj svjedok Kur’an, što Sam Allah nije rekao, prim. prev.))
4. Svemogući Allah kaže:
“...Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici...” (66:4).
Svi vodeći naučnici se jednoglasno slažu da se riječi ‘čestiti vjernici’ ne odnose ni na koga drugoga do na Alija ibn Ebi Taliba.
(‘Duru-l-mensur,’ ‘Kenzu-l-‘ummal,’ I tom, str. 237; Ibn Hadžer Askalani u djelu ‘Fethu-l-Bari,’ XIII tom, str. 27; Hejsemi u djelu ‘Medžma‘,’ IX tom, str. 194.)
5. Uzvišeni Allah kaže:
“...i da to od zaborava sačuva uho koje pamti” (69:12).
Nakon što je izgovorio ovaj ajet, Poslanik (S) se okrenuo prema Imamu Aliju (ع) i rekao: “Zamolio sam Allaha da to bude tvoje uho.” Ali (ع) je rekao: “Nikada nisam zaboravio ništa što sam čuo od Allahovog Poslanika.”
(Ovo tvrdi Ibn Džerir Tabari u svom komentaru ovoga ajeta. Takođe i Zamahšeri u djelu ‘Keššaf,’ Hejsemi u djelu ‘Medžme‘,’ Sujuti u djelu ‘Duru-l-mensur,’ ‘Kenzu-l-‘ummal,’ VI tom, str. 408, i Vahidi u djelu ‘Esbabun-nuzul.’)
U djelu ‘Esbabu-n-nuzul’ (Razlozi objavljivanja), Vahidi citira broj prenosioca i sa autoritetom Burejde kaže o ovom ajetu:
“Allahov Poslanik je rekao Aliju: ‘Allah mi je naredio da te približim a da te ne udaljavam, i da te podučim tako da ti to učenje sačuvaš, jer je Allah obećao da će dozvoliti da ga ti sačuvaš.‘ Tada je objavljen ajet, ‘...i da to od zaborava sačuva uho koje pamti’.”
6. Allah kaže:
“One koji su vjerovali i dobra djela činili, Milostivi će sigurno voljenim učiniti” (19:96).
Jednom je Poslanik rekao Aliju:
“O Ali, reci: ‘O Allahu, daj mi Tvoj zavjet i postavi ljubav prema meni u grudi vjernika’.” Onda je rečeni ajet objavljen u čast Alija.
(Zamahšeri u djelu ‘Keššaf,’ Sujuti u djelu ‘Duru-l-mensur,’ Hejsemi u djelu ‘Medžme‘,’ IX tom, str. 125, ‘Rijad En-Nadira,’ II tom, str. 207, i Ibn Hadžer u djelu ‘Es-Seva’ik,’ str. 102.)
7. Allah kaže:
“A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja” (98:7).
Kada je objavljen ovaj ajet, Allahov Poslanik () je rekao: “O Ali, to ste ti i tvoji sljedbenici (ar. šiiti).”
( Prenosi Ibn Džerir Tabari u djelu ‘Tefsir.’ Sujuti u djelu ‘Duru-l-mensur’ dodaje da, kada god bi Ali došao kod Poslanikovih drugova, oni bi govorili, “došao je najbolji od ljudi.” Takođe, djelo ‘Es-Seva’iku-l-muhrika,’ str. 96, i ‘Nuru-l-ebsar’ od Šablandžija, str. 70. i 101)
8. Allah kaže:
“Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Svetom hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovom putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine” (9:19).
Svi vodeći islamski naučnici kao što su Tabari, Fahruddin Razi, Sujuti, Nejsaburi itd. tvrde u svojim komentarima ovog ajeta da su se jednom Abbas ibn Abdul Muttalib i Talha ibn Šejba ponosno hvalili pred Alijem ibn Ebi Talibom o njihovim dužnostima; o opskrbljivanju hodočasnika vodom i čuvanju ključeva Kabe. Imam Ali im je odgovorio da je on obavljao molitvu okrenut prema Kabi šest mjeseci prije nego što je iko drugi (osim Poslanika) ikad klanjao i da nije nikada prestao da se bori na Allahovom putu. Tada je Poslaniku objavljen ovaj ajet kao dokaz Alijeve superiornosti nad svim ostalim muslimanima.
(Djela ‘Esbabu-n-nuzul’ i ‘Ed-Duru-l-mensur’)