Pismo 43 (pitanje)
4. Muharem, 1330. godine po H.
Kontekst aludira na to da se misli na miljenika ili slično tome.
Sve pohvale. Otklonio si talase sumnje, smakao nejasnost, i istina je postala evidentna, te ništa nije ostalo osim što govore da je ajet došao u kontekstu zabrane uzimanja nevjernika za prijatelje, o čemu svjedoči ono što se nalazi prije i poslije ajeta. Ovo je dokaz da se riječju velij u ajetu misli na pomagača ili miljenika ili prijatelja i slično tome. Pa šta je odgovor? Počasti nas njime.
Selam
- S -
Pismo 44 (odgovor)
5. Muharem, 1330. godine po H.
1. Kontekst ne aludira na to da se misli na pomagača i slično.
2. Kontekst se ne može mjeriti s dokazima.
1. Odgovor: Kada pomno pogledamo prethodne ajete koji sadrže zabranu uzimanja nevjernika za prijatelje, vidjet ćemo da se ovaj ajet odvaja od njih i njihovog vezanog govora, u kontekst pohvale Emiru-l-mu'mininu i ukazivanja na to da je on izabran – za upravu i predvodništvo – i prijetnju disidentima snagom i upozorenjem na kaznu. Sve to zbog toga što prethodni ajet glasi:
O vi koji vjerujete! Ko od vas otpadne od Dina svog, pa dovešće Allah narod kojeg On voli i koji voli Njega, blag će biti prema vjernicima, silan prema nevjernicima, borit će se na putu Allahovom i neće se bojati prigovora prigovarača. To je blagodat Allahova, daje ju kome hoće. A Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا مَن يَرْتَدَّ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَسَوْفَ يَأْتِي اللَّـهُ بِقَوْمٍ يُحِبُّهُمْ وَيُحِبُّونَهُ أَذِلَّةٍ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلَى الْكَافِرِينَ يُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّـهِ وَلَا يَخَافُونَ لَوْمَةَ لَائِمٍ ذَٰلِكَ فَضْلُ اللَّـهِ يُؤْتِيهِ مَن يَشَاءُ وَاللَّـهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
Ovaj ajet se odnosi na Emiru-l-mu'minina, i upozorava na njegovu moć [Poput riječi Allahovog poslanika, s.a.v.a.: “Nećete se proći, o Kurejšije, sve dok vam Allah ne pošalje čovjeka čije je On srce iskušao u vjeri. Udarat će vas po vratovima, a vi ćete od njega bježati bijegom ovaca.” Ebu Bekr reče: “Jesam li to ja o Allahov poslaniče?” On reče: “Ne.” Reče Omer: “Jesam li to ja o Allahov poslaniče?” Reče: “Ne, već to je onaj što krpi sandalu.” Prenosilac kaže: “A u Alijevoj ruci, sandala koju krpi za Allahovo poslanika, s.a.v.a.” Ovu predaju bilježi veliki broj autora Sunena. To je 610. hadis u Kenzu-l-ummalu 6/393.
Sličan je i hadis od Allahovog poslanika, s.a.v.a.: “Zaista je od vas čovjek koji će ratovati s ljudima zbog interpretiranja Kur'ana, kao što je sa vama ratovao zbog njegovog spuštanja.” Pa Ebu Bekr reče: “Jesam li to ja?” Reče Omer: “Jesam li ja?” Reče Poslanik: “Ne, to je čovjek koji krpi sandalu u svojoj sobi.” Pa iziđe Ali a u ruci mu Poslanikova sandala koju je zakrpio.” Bilježi ga imam Ahmed Ibn Hanbel od Ebu Seida u Musnedu. Prenosi ga Hakim u Mustedreku. Ebu Ja'la u Musnedu, i drugi autori Sunena. Od njih ga prenosi Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu 6/155. ] i snagu, i odvažnost njegovih ashaba. Kao što o tome nedvosmisleno govori Emiru-l-mu'minin u Bici na devi. I što eksplicitno daju do znanja Imam Bakir i Imam Sadik, i o čemu u svome tefsiru govori Sa'lebi. I što autor Medžme'u-l-bejana prenosi od Ammara, Huzejfe i Ibn Abbasa. To tumačenje je u skladu sa konsenzusom Šiija, o čemu su prenešeni vjerodostojni mutevatir hadisi od Imama čistoga Ehli bejta.
Dakle u skladu sa ovim, ajet vilajeta dolazi nakon aludiranja na njegov vilajet i ukazivanja na neophodnost Imameta. O tome postoje tekstovi koji objašnjavaju ta ukazivanja, i opisuju da je ono što prethodi aluzija na njegovu vlast. Pa kako da nakon toga kažu da ajet dolazi u kontekstu zabrane uzimanja nevjernika za prijatelje!?
2. Premda je Allahov poslanik, s.a.v.a., postavio Imame svoga Ehli bejta na položaj Kur'ana, i dao je do znanja da se ovo dvoje neće međusobno rastaviti, dakle oni su u ravni sa Kur'anom, putem njih se spoznaje ispravnost. U mjeri mutevatira se prenosi njihovo argumentiranje ovim ajetom, i od njih je utvrđeno tumačenje riječi velij na način kako smo to kazali, tako da kontekst nema značaja ukoliko se ispostavi da je u suprotnosti sa njihovim predajama.
(I koji značaj ili težinu može imati vanjski smisao kada se protivi nedvosmislenim navodima. )
Zaista muslimani su složni u tome da se dokazu daje prednost nad kontekstom. I kada dođe do oprečnosti između konteksta i dokaza, napuštaju ono na što aludira kontekst a prihvataju sud dokaza. Suština toga je da se ne oslanja na to da je ajet u ovom slučaju objavljen u tom kontekstu. Zato što redoslijed Kur'ana časnog u kodifikaciji, nije usklađen sa redoslijedom objave, u čemu se slaže cio ummet.
Postoji mnoštvo ajeta u Kur'anu koji su suprotni onome što iziskuje kontekst, poput ajeta čišćenja, koji je jednoobrazan sa kontekstom Poslanikovih, s.a.v.a., žena, pored postojanja nedvosmislenih navoda da je taj ajet ograničen na petorku ispod pokrivača. Jednom riječju, dovođenje u vezu ajeta sa onim što se suprotstavlja njihovom kontekstu niti nanosi štetu nadnaravnosti, niti šteti rječitosti. Dakle nema grijeha u kretanju tim smjerom, kada su uspostavljeni neporecivi argumenti za nj. Selam.
- Š -