“Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju (dok se pregibaju). Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti” (5:55-56).
(Posljednji dio ovog ajeta glasi “ve hum raki‘un” a znači “dok su na ruku‘u,” tj. dok se pregibaju u namazu. Besim Korkut, čiji smo prijevod Kur’ana koristili u ovoj knjizi, u ovom slučaju je potpuno izostavio prijevod te tri riječi, u kojima je prema mišljenju autora cijela poenta ovog ajeta. Ne znamo je li po srijedi bio propust ili je pak došlo do kasnije redakcije (prim. prev.))
U svom komentaru ‘El-Keššaf,’ Zamahšeri je napisao sljedeće riječi:
“Ovaj ajet je objavljen zbog Alija (neka Allah osvijetli njegovo lice) kada ga je prosjak zamolio (za zekat) dok je bio na pregibu u namazu, pa mu je on dao svoj prsten (dok je bio u istom položaju). Izgleda da je prsten bio labav na njegovom malom prstu, jer nije bio s naporom skinut, što bi oštetilo njegov namaz. Ako pitate, ‘Kako može ajet biti objavljen zbog Alija (neka je Allah zadovoljan s njim), kada je glagol u množini?’ Ja kažem: glagol je u množini, iako je subjekat jedan čovjek, jer se tako ljudi ohrabruju da slijede taj primjer i zarade sličnu nagradu, a takođe i da se privuče pažnja vjernicima da budu veoma pažljivi i dobrohotni prema siromašnima, toliko da se dobročinstvo ne odlaže do iza molitve, da se ne odlaže dok se ona ne završi.” (Et-Tefsir El-Keššaf,’ komentar sure El-Ma’ida, ajet br. 55.)
U knjizi ‘Esbabu-n-nuzul,’ Vahidi citira od Kelbija hadis koji se tiče razloga objavljivanja ovog ajeta i kaže:
“Posljednji dio ovog ajeta je u čast Alija ibn Ebi Taliba (neka mu se Allah smiluje) jer je on dao prsten prosjaku dok je bio u pregibu u namazu.”
(Vahidi: ‘Esbabu-n-nuzul,’ sura El-Ma’ida, ajet br. 55.)
Pored naprijed spomenutih učenjaka, mnogi drugi komentatori i sakupljači Poslanikovih hadisa tvrde da je ovaj ajet objavljen u čast Imama Alija i da on svjedoči o jednom važnom događaju.