Prva umra muslimana

 

U Hudejbijskom ugovoru je stajalo da su muslimani mogli posjetiti Mekku i u njoj boraviti tri dana nakon što istekne godinu dana od njegovog potpisivanja. Za to vrijeme nije im bilo dozvoljeno nositi nikakvo drugo oružje osim sablje. Za vrijeme te godine muslimani, pogotovo muhadžiri, željno su očekivali da dođe taj trenutak kada će moći posjetiti rodni kraj. I on je došao. Na prvoj umri u Poslanikovom društvu bilo je više od dvije hiljade muslimana. Sa sobom su vodili osamdeset kamila koje su oko vrata nosile kurbansko obilježje. Svi su muslimani obukli ihrame i sa riječima lebbejk (dolazim Ti [o Gospodaru!]) krenuli iz džamije. Njihov karavan izazivao je divljenje, i samo pogled na njih privlačio je posmatrača. Halid b. Velid i Amr b. As su priznali da su bili privučeni islamu prizorom muslimana koji su se kretali ka Mekki da obave svoju prvu umru.

 

Poslanik s.a.v. nije vjerovao mušricima Kurejša. Bilo je moguće da ga napadnu nepripremljenog za borbu. Zbog toga on nije ništa prepuštao slučaju. Poslao je naprijed Muhammeda b. Maslamahu s dvjesta konjanika pod punom ratnom spremom i naredio mu da se zaustavi u blizini Mekke i to ga čeka. Špijuni su odmah obavijestili vođe Kurejša te oni poslaše svog izaslanika Poslaniku s.a.v. da izrazi njihov protest. ‘‘Ja niti iko od mojih ashaba neće prekršiti ni jednu stavku ugovora i mi ćemo ući u grad nenaoružani. Ovih dvjesta konjanika će ostati na mjestu gdje su sada sve do kraja naše posjete.’’ Ovim im je dato do znanja da, ako budu napali muslimane u ihramu, biće napadnuti od strane dobro naoružane vojske. Kurejšima nije preostalo ništa drugo nego da otvore kapije posjetiocima iz Medine. Mušrici su prije toga napustili grad i smjestili se na okolna brda da posmatraju kretanje muslimana.

 

Poslanik s.a.v. je ušao u Mekku na svojoj kamili a oko njega su bili ashabi na čijim usnama su bile riječi ‘Allahumme lebbejk!’ (došao sam Ti Bože!) koje su odjekivale gradom. Abdullah b. Ravahid, koji je držao uzda Poslanikove kamile, poče da recituje ove stihove: ‘O vi koji hulite na Boga i klanjate se idolima, čistite se s puta kojim Božiji Poslanik hodi! On je izvor blagostanja i dobra, o Bože, ja vjerujem u njega i poslanstvo njegovo!’’ Nakon što je učinio tavaf oko Ka’be Poslanik s.a.v. je rekao Abdullahu b. Ravahidu da glasno izgovori: ‘‘Nema boga osim Allaha, Jednog, Neuporedivog. Izvršio je ono što je obećao – pomogao je Svom robu, uzdigao vojsku jednoboštva i ponizio vojsku mnogoboštva.’’

 

Tog dana sva mjesta hodočašća, uključujući Ka’bu, Safu i Mervu, bila su pod potpunom kontrolom muslimana. Sve to zadalo je jedan snažan mentalni udarac idolopoklonicima Arabije i dalo im do znanja da je potpuna pobjeda islama bila samo pitanje dana. Vrijeme za podne namaz se približilo. Muslimani su se se spremali da klanjaju i njihov muezin je otpočeo ezan. To je bio onaj isti Bilal koji je zbog potvrđivanja Allahove jednoće bio mučen u ovom gradu od strane ljudi koji su ga danas slušali s okolnih brda. Safvan b. Emejja reče: ‘‘Koliko li su sretni naši preci koji su umrli a da nisu čuli riječi ovog crnog roba.’’

 

Poslanik s.a.v. i muslimani su obavili sa’i između Safe i Merve i onda zaklali kurbane. Poslije toga su skinuli ihrame. Onda je Poslanik s.a.v. naredio da dvjesto ljudi ode do kampa u kojem su logorovali naouružani muslimani da preuzmu njihovo oružje i ulogu, i tako im pruže priliku da i oni obave svoje umre. Muhadžiri su obišli svoje domove i posjetili rodbinu. Pri tome su pozvali Ansarije (braću iz Medine) da im budu gosti za ovo kratko vrijeme.

 

Veličina i sjaj islama ostaviše dubokog traga u srcima običnih stanovnika Mekke. Toga se uplašiše njihove vođe, pa čim se navrši treći dan boravka muslimana, njihov predstavnik dođe Poslaniku s.a.v. i reče mu da napusti grad. Utom dođe Poslanikov amidža, Abbas s bračnom ponudom od Mejmũne. Ona je odlučila da se uda za Poslanika s.a.v. koji je ponudu prihvatio i to vidio kao još jednu priliku da pridobije Kurejše. On s.a.v. posla nekoga do starješina grada da ih upita za dozvolu da se vjenčanje obavi u Mekki pa da i oni prisustvuju svečanom ručku koji bi on priredio. Od njih dođe grub odgovor: ‘‘Samo neka ide! Ne treba nam njegova hrana.’’

 

Poslanik s.a.v. je naredio muslimanima da odmah napuste Mekku. Ostavio je samo svog roba Ebu Rãfia da dovede Mejmũnu u Medinu. Tako se ispunilo Allahovo obećanje koje je dao Poslaniku s.a.v. prošle godine kada su bili prisiljeni da se vrate neobavljenog hadža ali s potpisanim Hudejbijskim ugovorom. Ajet koji govori o tome glasi: ‘‘Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Sveti hram ući bezbjedni – ako Allaha bude htio – neki obrijanih glava a neki podrezanih kosa, bez straha.'' (48:28)