Poslanikova pisma vladarima Egipta, Etiopije, Gassana i Jemame

 

U vrijeme dolaska islama Egipat je bio izgubio samostalnost i pao pod utjecaj Istocnog rimskog carstva. Njegov vladar bio je Makaukis koji je bio placen od strane rimskog  imperatora.

Poslanik s.a.v. je odabrao Hatiba b. Ebi Balt’aha da odnese njegovo pismo u Egipat. U pismu je stajalo: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo od Muhammeda, sina Abdullaha, Makaukisu, vodji Kopta. Boziji mir neka je sljedbenicima istine. Pozivam te u vjeru islam. Primi islam da bi se osigurao od Allahove srdzbe. Primi islam pa   ce ti Svevisnji dati dvije nagrade. Ako odbijes i ledja okrenes, znaj da ces biti odgovoran i za grijeh Kopta. O sljedbenici Knjige, dodjite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drzimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo se mi SAllahu] pokorili!”

 

Kada je Poslanikov izaslanik dosao u Egipat, saznao je da je Makaukis obitavao u palati u Aleksandriji. Uputio se tamo i uskoro bio sluzbeno primljen. Predao mu je pismo i sacekao da ga procita. Kada ga je ovaj procitao, za trenutak se zamislio pa se onda okrenuo Hatibu i rekao: “Ako je Muhammed (s.a.v.) zaista Boziji Poslanik, kako je bilo moguce da ga njegovi protivnici istjeraju iz njegovog rodnog mjesta i prisile da se nastani u Medini? Zasto nije izazvao Bozije prokletstvo na njih i tako ih unistio?” Hatib je imao spreman odgovor: “Da je Isa bio Boziji Poslanik vi prihvatate, zar ne. Mozete li mi odgovoriti zasto on nije izazvao Bozije prokletstvo na Izraelcane kada su namjeravali da ga uklone i tako ih pobjedi?” Makaukis, koji nije ocekivao da ce mu biti ovako brzo i mudro odgovoreno, odusevljeno rece: “Svaka cast! Ti si mudar covjek, i donio si mi pismo od mudrog covjeka.”

 

Kada cu ovaj komentar, Hatib se okurazi i nastavi da besjedi vladaru Egipta: “Prije tebe ovom zemljom vladao je Faraon koji je tlacio narod dugo vremena. Allah ga je unistio i njegov slucaj ucinio primjerom za one koji ce doci poslije njega. Zato, nemoj da i tvoj kraj bude takav da posluzi kao lekcija za druge. Nas Poslanik poziva u cistu vjeru. Kurejsi su mu se suprotstavili, a Jevreji iskazali prema njemu posebno neprijateljstvo. Od svih ljudi najprije ce mu biti naklonjeni krscani. Zivota mi, na isti nacin kako je poslanik Musa najavio dolazak poslanika Isaa, poslanik Isa je najavio dolazak poslanika Muhammeda. Isto onako kako vi pozivate one kojima je objavljen Tevrat da vjeruju u Indzil, tako i ja pozivam vas da prihvatite vjeru islam i vjerujete u njenu objavljenu knjigu, Kur’an. Svaki narod do kojeg dopre Poslanikov poziv treba mu se odazvati. Mojim dolaskom on je stigao i u vasu zemlju, zato je jedino ispravno da mu se odazovete. Od vas se ne trazi da napustite poslanika Isaa i njegovu vjeru, jer islam predstavlja njegovu vjeru - ne, nego to je najveci stupanj njegove vjere.”

 

Kada je Hatib zavrsio, Makaukis mu rece da napusti palatu i dâ mu vremena da razmisli o svemu sto je cuo od njega. Nakon nekoliko dana on ga ponovo pozva da nasamo razgovaraju. Kada je zatrazio da mu Hatib objasni vjeru islam, ovaj je to ucinio rijecima: “Poslanik s.a.v. poziva narod da se samo Allahu klanja. On naredjuje da se molitva pet puta na dan cini, da se u mjesecu ramazanu posti, da se hodocasce Svetom hramu obavlja i da se ono sto se obeca izvrsi. On jedenje lesa i pijenje krvi zabranjuje. …” Hatib je zavrsio ono sto je imao reci s opisom Poslanika s.a.v. i navodjenjem njegovih visokih moralnih vrlina. Vladar Egipta mu rece: “To su zaista znaci poslanstva. Poznato mi je da posljednji Boziji poslanik traba doci, ali sam bio ubjedjen da ce to biti negdje u Siriji, gdje su se obicno poslanici pojavljivali, a ne u Hidzazu. O Muhammedov izaslanice, moras znati da, ako bih ja prihvatio islam, Kopti me ne bi podrzali. Medjutim, nadam se da ce Poslanikova moc doprijeti i dovde, i da ce njegovi sljedbenici doci u nasu zemlju i ocistiti je od lazne vjere.”

 

Uskoro nakon ovog razgovora, Makaukis pozva svog arapskog pisara i naredi mu da napise Poslaniku s.a.v. sljedece pismo: “Ovo je pismo upuceno Muhammedu, sinu Abdullahovom, od Makaukisa, vladara Kopta. Mir neka je tebi. Procitao sam tvoje pismo, razumio njegov sadrzaj i povjerovao u tvoje poslanstvo. Znao sam da ce se poslanik pojaviti, ali sam mislio da ce to biti u Siriji. Tvog izaslanika sam dobro docekao…” Onda je nastavio da navodi sve poklone koje je slao Poslaniku s.a.v.. Na kraju je zavrsio rijecima: “Mir neka s tobom.” Postovanje koje je Makaukis ispoljio prema Poslaniku u ovom pismu, kao i skupocijeni pokloni koje mu je bio spremio, pokazuju da je on bio tajno primio islam. Ali ljubav prema vlasti i polozaju sprijecili su ga da to javno proglasi. Ovo je primijetio i Poslanik s.a.v. kada je procitao njegovo pismo koje mu je Hatib  donio. “Nije (javno) prihvatio islam iz straha da ne izgubi vlast. Ali uskoro ce njegova vladavina prestati”, Poslanik s.a.v. je rekao.

 

Poslanikov izaslanik u Etiopiji     

 

Covjek kojeg je Poslanik s.a.v. odredio da odnese njegovo pismo Negusu, pravednom vladaru Etiopije, bio je ‘Amr b. Umejjah. To nije bilo prvo pismo koje je Poslanik s.a.v. slao ovom vladaru. Prije njega Poslanik s.a.v. mu je pisao vezano za muhadzire koji su emigrirali iz Mekke u Etiopiju nekoliko godina ranije. Kada je Amr bio poslan, u Etiopiji su jos bili neki muhadziri koji su ostali iza onih koji su se vratili Poslaniku u Medinu. Od ovih drugih Poslanik s.a.v. je doznao o pravednosti vladara Etiopije i njegovoj milostivosti prema svojim podanicima. Zbog toga cemo primijetiti drugaciji ton u Poslanikovom pismu upucenom ovom vladaru. U pismima drugim vladarima, Poslanik s.a.v. ih upozorava na Boziju kaznu u slucaju da ne prihvate islam, kao i njihovu odgovornost za grijehe njihovih podanika koji nece primiti islam zbog straha od njih. U Poslanikovom pismu Negusu je stajalo:

“ U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo od Muhammeda, Allahovog Poslanika, upuceno Negusu, kralju Etiopije. Selamun alejkum! Hvala pripada Allahu pored kojeg nema drugog boga. On je Allah bez ijedne mahane ili nedostatka, i Njegovi poslusni robovi bezbjedni su od Njegove srdzbe. On je uvijek prisutni svjedok i posmatrac nad robovima svojim.

 

“Svjedocim da je poslanik Isa, sin Merjemim, Allahov ruh i “rijec” koju je On poslao u utrobu pobozne Merjeme. Allah ga je stvorio u materici njegove majke. Stvoren je bez oca istom moci pomocu koje je stvoren Adema bez ijednog od roditelja.

“Pozivam te u vjeru u Jednog Allaha koji nema druga, i trazim od tebe da mu   budes poslusan i slijedis moju vjeru. Vjeruj u Allaha koji me je odredio za ovu poslanicku misiju. Kralj Etiopije traba znati da sam ja Boziji Poslanik. Pozivam tebe i sve tvoje podcinjene u vjeru u Svemoguceg Allah. Ovim pozivom sam ispunio svoju duznost da te pozovem i posavjetujem. Neka je mir na one koji slijede uputstvo.”

 

Poslanik s.a.v. je poceo ovo pismo s islamskim pozdravom “selamun alejkum”, sto nije ucinio u pismima upucenim vladarima Bizantije, Irana i Egipta. Ovim je Poslanik s.a.v. pokazao da je etiopijski vladar bio superiorniji od ovih vladara. U svom pismu Poslanik s.a.v. je spomenuo nekoliko Allahovih osobina, poslije cega se pozabavio pogresnim vjerovanjem crkve o bozanskom statusu poslanika Isaa. Njihove argumente pobio je ajetima Kur’ana u kojima se Isaovo stvaranje poredi sa stvaranjem poslanika Adema. Naime, cinjenica da je poslanik Isa a.s. rodjen bez oca ne dokazuje da je on sin Boziji, jer je poslanik Adem a.s. “rodjen” i bez oca im bez majke, pa opet se njemu ne pripisuje status sina Bozijeg.

 

Poslije izvrsenih formalnosti ambasador islama dobio je priliku da govori. Obratio se vladaru Etiopije rijecima: “Duznost mi je da vam prenesem Poslanikovu poruku, pa vas molim da saslusate moje izlaganje. O pravedni vladaru Etiopije, vasa simpatije prema muslimanskim izbjeglicama ne moze biti zaboravljena, i zbog nje mi vas smatramo kao jednim od nas i imamo puno povjerenje u vas. Vasa Bozanska Knjiga je najbolji svjedok. Ona je najbolji i najpravedniji sudija, i kao takva ona vam svjedoci o poslanstvu Poslanika islama.  Ako bi prihvatili i slijedili ovog zadnjeg Poslanika, koji je poslan svim ljudima, zadobili biste ogromne blagodati. U drugom slucaju bili biste kao jevreji koji nisu prihvatili vjeru poslanika Isaa koja je dosla da zamjeni vjeru poslanika Musaa, i koji su nastavili da slijede staru vjeru. Znajte da je vjera islam isto tako dosla da zamjeni sve prijasnje vjere i ona, na neki nacin, predstavlja njihov vrhunac.”

 

Na ovo vladar rece: “Svjedocim da je on isti Poslanik kojeg ocekuje narod Knjige (ehl al-kitab, tj. krscani i jevreji) i vjerujem da, na isti nacin kako je poslanik Musa obavijestio narod o dolasku poslanika Isaa, poslanik Isa je obavijestio o znakovima dolaska zadnjeg Poslanika. Spreman sam da izjavim vjeru u njegovo poslanstvo javno pred narodom. Ali, kako narod nije spreman za to i moja snaga nije dovoljno velika, neophodno je da se stvore uslovi i narod pripremi da srcem prime vjeru. Da sam u stanju odmah bih posao da se sretnem s vasim Poslanikom.”

 

Negus je onda napisao Poslaniku s.a.v. pismo sljedece sadrzine: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo upuceno Muhammedu, Bozijem Poslaniku, od Negusa. Blagoslovi Onoga pored koga nema boga i selami Onoga koji me je uputio vjeri islamu neka budu na tebe. Kunem se Gospodarem nebesa i zemlje da je tacno sve ono sto ti kazes i ja nemam sta da tu dodam ili oduzmem. Bio sam upoznat sa tvojom vjerom i ranije, pa sam pomogao muslimane koji su mi bili tada dosli onako kako sam to najbolje umio. Ovim pismom ti svjedocim da si ti Boziji Poslanik i da si ti istinoljubiva osoba cije je poslanstvo potvrdjeno i njavljeno u ranijim Knjigama. Primio sam islam i dao sam ti prisegu na vjernost preko tvog    amidzica (Dzafer b. Ebi Talib). Saljem ti svog sina, Rarhu, da ti donese ovu moju poruku i da primi islam na tvojim rukama. I jasno iznosim da ja nisam odgovoran za nikogo do sebe samog. U slucaju da mi naredis da i ja dodjem, spreman sam se uputiti ka tebi u svakom trenutku. Mir neka je na tebe, o Boziji Poslanice.”

Negus je, takodjer, spremio Poslaniku s.a.v. nekolio specijalnih poklona, a kasnije mu je Poslanik s.a.v. pisao jos dva puta.

 

Poslanikova pisma vladarima Sirije i Jamame

 

        Mozda je Poslanikovo slanje izaslanika svim vaznijim licnostima i vladarima toga vremena izgledalo pomalo neskromno tadasnjim politicarima. Medjutim, vrijeme je pokazalo da je Poslanik s.a.v. postupio na pravi nacin. Evo zasto: prvo, slanje sest predstavnika u razlicite krajeve svijeta s pismima poziva u islam sprijecilo protivnike islama da tvrde da islam nije univerzalna vjera. Tako imamo danas da, nakon sto je historijski doazano da je Poslanik slao svoje izaslanike sirom svijeta, niko nije u stanju da dovede u sumnju opsteljudski i medjunarodni karakter islama. Drugo, svi vladari toga vremena, osim naravno Khusroa Perviza, koji je bio jedna ohola i despotski orijentisana osoba, bili su dirnuti pozivom u islam u Poslanikovim pismima. Oni su iskazali  postovanje izaslanicima islama, i pojava Bozijeg Poslanika u Arabiji postala je predmet razgovora u mnogim vjerskim krugovima tih zemalja. Ta pisma drmnula su iz sna zaspale, potresla nebrizne i obnovila interes kod     tadasnjih civilizovanih naroda za obecanim Poslanikom iz Tevrata i Indzila. Tako su ugledne osobe drugih religija dosle u kontakt s novom vjerom. Mnogi od njih su dolazili u Medinu u posljednjim godinama Poslanikova zivota, pa cak i poslije njegove smrti, da bi se izbliza upoznali s islamom.    

                    

Tako, kada je spremio poklone za Poslanika s.a.v. po izaslanicima islama, Negus je poslao trideset svojih svestenika u Medinu zajedno s njima. Zelio je da se religijski poglavari Etiopije sami uvjere u istinitost islama kao i da licno vide Poslanika s.a.v. i tako budu u stanju opisati svojim zemljacima nacin zivota koji je on vodio. Kada su se nasli u Poslanikovom prisustvu, Etiopljani su ga pitali o tome sta on vjeruje vezano za poslanika Isaa. Poslanik s.a.v. je odgovorio rijecima iz Kur’ana: “Kad Allah rece: ‘O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Dzibrîlom pomogao pa si s ljudima, u besici i kao zreo covjek, razgovarao; i kada sam te Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indzilu naucio; i kad si, voljom Mojom, od gline nesto u obliku ptice napravio i u nju puhnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove  Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su onî medju njima koji nisu vjerovali povikali: ‘Ovo nije nista drugo do prava vradzbina!’”(5:111) Poslanik s.a.v. nije bio jos zavrsio ovaj ajet kada su se niz obraze Etiopljana pocele sljevati suze od dragosti i uzbudjenja. Nakon odredjenog vremena provedenog u detaljnom pracenju Poslanika islama i muslimana, delegacija se vratila nazad u Etiopiju.  

 

Poslanikovo pismu princu Gassâna

 

Gassâni su bili clanovi Azd familije iz Kahtâni plemena koje je obitavalo dugo vremena u Jemenu. Bavili su se poljoprivredom na zemlji koja je bila navodnjavana vodom iz    vjestackog jezera nastalog podizanjem brane Ma’rib. Kada je brana unistena bili su prisiljeni napustiti to mjesto i migrirati u Siriju. Tu je njihova moc nadrasla moc stanovnika tog dijela Sirije sto im je i   omogucilo da osnuju svoju vlastitu drzavicu Gassâniju. Medjutim, u doba pojave islama bili su vec pali pod moc rimskih emperatora.

 

Sudzâ’ b. Vehab je bio Poslanikov izaslanik zaduzen da prenese njegovo pismo vladaru Gassâna, Hârisu b. Ebi Samiru. Kada je dosao na njegovu teritoriju, Sudzâ’ je saznao da je Hâris zauzet pripremama za dolazak Kejsera koji se bio uputio da posjeti Jerusalem. Tako je Poslanikov izaslanik bio primoran da ceka da mu se ukaze pogodna prilika da se sretne sa vladarem Gassâna. U medjuvremenu je sklopio prijateljstvo s jednim od Hârisovih bliskih ljudi imena Hâdzib. Kada mu je ispricao o vrlinama Poslanika s.a.v. i vjere koju je donio, Hâdzib je uzbudjeno rekao: “Ja sam detaljno proucio Indzil i dobro sam upoznat o svojstvima poslanika koji se ocekuje. Ovo sto mi ti isprica potpuno se slaze s onim sto je u Knjizi. Ali”, tuzno nastavi, “bojim da Hâris ne sazna da sam primio tvoju vjeru. Ubio bi me da sazna. Sto se njega tice, cak i da se slozi s tobom, on to nece prihvatiti iz straha od Kejsera.”

 

Kada je Sudzâ’ naposljetku dobio dozvolu da vidi Hârisa zatekao ga je kako sjedi na visokom prijestolju sa krunom na glavi. Dao mu je Poslanikovo pismo koje je glasilo: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo od Muhammeda, Bozijeg Poslanika, Hârisu Ebu Samiru. Neka je mir na one koji slijede istinu, na one koji upucuju i istinske vjernike. O Hârise, pozivam te u vjeru u jedinog Boga koji nema drûga. Ako primis islam tvoje kraljevstvo ce nastaviti s postojanjem.” Ove posljednje rijeci prijetnje djelovase odbojno na Hârisa pa on ljutito rece: “Ko je to u stanju dovesti u pitanje moje kraljevstvo? Nego, tog novog poslanika treba uhvatiti i meni dovesti.” Poslije je, da bi ostavio jos snazniji utisak, dao da se organizuje vojna parada kojoj je prisustvovao i Sudzâ’, a koji je imao priliku da vidi svu moc Gassâna. Hâris je , takodjer, poslao pismo Kejseru da bi ga obavijestio o svojoj namjeri da uhapsi covjeka koji je za sebe tvrdio da je Boziji poslanik. Pismo je stiglo Kejseru upravo kada je na njegovom dvoru bio Dihja Kalbi, Poslanikov izaslanik Bizantiji. Kejser se naljuti i posla Hârisu ovu poruku: “Zaboravi tu svoju ideju i dodji da me vidis u mjestu Ejlijâ.” I tako po onoj staroj da “narod slijedi vjeru svog vladara”, i Hâris promjeni svoju pjesmu pa pozva Poslanikovog izaslanika, dobro ga darova i na rastanku mu rece: “Prenesi moje pozdrave Poslaniku islama i reci mu da i mene broji kao jednog od svojih sljedbenika.” U svakom slucaju, Poslanik s.a.v. nije pridao vaznost ovom diplomatskom “potezu” od strane Hârisa. Prenosi se da je o njemu rekao: “Vrlo brzo ce propasti njegova moc”. I zaista, samo godinu dana poslije ovog dogadjaja u Medinu dodje vijest da je Hâris umro.

 

 Poslanikov izaslanik kod vladara Jemame

 

Jemama je bila teritorija smjestena izmedju Nedzda i Bahrejna i njen vladar je bio Havza b. Ali Hanafi. U pismu koje je Poslanik s.a.v. napiso njemu stajalo je: “U ime Allaha. Mir neka je onima koji slijede uputstvo. Znaj da ce se moja vjera prosiriti i na zapad i na istok, sve do krajnjih dijelova zemlje. Primi islam da bi se osigurao i da bi tvoja moc i kraljevstvo nastavili da postoje.”

Kako je Havza b. Ali Hanafi bio krscanin, Poslanikov izaslanik za njega bio je covjek koji je zivio u Etiopiji dugo vremena i bio dobro upoznat s obicajima i kulturom krscana. To je bio Salit b. Amr, jedan od prvih izbjeglica kojima je Poslanik s.a.v. bio naredio da napuste Mekku i odu u Etiopiju. Kada je dosao pred Havzu obratio mu se rijecima: “Pocastvovan je onaj kome je darovana vjera i poboznost. Narod pod tvojim vodjstvom uvijek ce biti uspjesan. Zelim da te pozovem najboljoj stvari i odvratim od najgore stvari: pozivam te da robujes Allahu i odvracam te od robovanja sejtanu i slijedjenja strasti i prohtijeva. Robovanjem Allahu covjek zaradjuje dzennet a robovanjem sejtanu covjek zasluzuje dzehennem. Ako se   suprotstavis ovome sto ti govorim, onda   trebas cekati da se desi ono sto ce se desiti.” Na vladarevom  licu se vidjelo da su ove rijeci imale pozitivnog efekta. Rekao je da mu je potrebno vremena da razmisli o svemu tome. Takodjer, desilo se da se u to vrijeme na dvoru zadesi i jedan od rimskih nadbiskupa pa mu je Havza b. Ali Hanafi ispricao sta se od njega trazi. Nadbiskup mu je rekao:

“Zasto ga nisi odmah priznao?”

“Uplasio sam se za kraljevstvo i autoritet.”

“Treba da ga prihvatis i slijedis. To je onaj isti Arapski poslanik ciji je dolazak najavio Isus. I u Indzilu je bilo zapisano da je Muhammed Boziji Poslanik”, na kraju mu je rekao nadbiskup.

Poslije ovoga razgovora Havza poziva Salita b. Amra i po njemu salje Poslaniku s.a.v pismo sljedece sadrzine: “Pozvao si me u najbolju vjeru. Ja sam pjesnik, govornik i predstavnik mog naroda. Takodjer, moj polozaj medju Arapima je znacajan. Spreman sam slijediti tvoju vjeru pod uslovom da meni dodijelis neku visoku ulogu u njoj.” Takodjer je poslao delegaciju pod vodjstvom Mudzâ’a b. Murra da prenesu njegovu poruku o njegovoj spremnosti da prihvati islam pod uslovom da mu Poslanik s.a.v. dopusti da on naslijedi njegov vjerski polozaj poslije Poslanikove smrti. Ako ne bude spreman na ovaj ustupak, onda neka zna da ce Havza poci u rat protiv njega. Kada je ova delegacija dosla u Medinu i srela se s Poslanikom s.a.v. svi njeni clanovi prihvatise islam bez ikakvih uslova. Po pitanju Havzavih uslova, Poslanik s.a.v. je samo rekao: “Ako je njegova vjera uslovljena dobivanjem polozaja, onda on ne zasluzuje mjesto vladara niti nasljednika, a Allah ce me zastiti od njega.”