Izgon plemena Kajnka

 

Jevrejsko pleme Kajnka je zivjelo u Medini zajedno s muslimanima. Poslije bitke na Bedru, nakon sto je bio obavijesten o njihovom razocarenju zbog pobjede muslimana, Poslanik s.a.v. im je odrzao govor u kome je izmedju ostalog rekao: “Kurejsi su dobili svoju lekciju na Bedru. To neka bude lekcija i za vas. Bojim se da vas ne snadje slicna sudbina. Medju vama se nalaze brojni uceni ljudi. Pitajte ih i oni ce vam potvrditi da sam je Boziji Poslanik i da je to cinjenica koja se nalazi u vasoj Knjizi (Tori).”

Ali, oholi jevreji ne samo da se oglusili o Poslanikove rijeci nego su mu jos odgovorili uvredljivim tonom: “Zar mislis da smo slabi i nesposobni za ratovanje kao Kurejsi? Pomislio si da si jak zato sto si savladao slabice koji o ratu nisu znali nista. Snaga sinova Kajnke postace ti poznata onog dana kada se sretnete na ratistu!”

I pored ovoga nije se jos nista poduzimalo protiv njih. Tako je bilo sve do onog dana kada je jedna muslimanka dosla da proda zlato jevrejskom trgovcu. Nekoliko prisutnih jevreja je zahtijevalo da skine maramu s glave. Zena je to odbila, ali saljivdzije nisu odustale. Vlasnik ducana je uspio da nekako zakaci za zid jedan dio zenine haljine. Tako, kada je posla da napusti radnju jedan dio tijela joj se pokaza. Ovo izazva opsti smijeh kod prisutnih jevreja. Medjutim, jadno stanje muslimanke izazva istovremeno sazaljenje i srdzbu jednog muslimana koji se bio zadesio u ducanu. On potegnu sablju i ubi vlasnika. Prisutni jevreji ga zajedno napadose i ubise.

Umjesto da saradjuju sa muslimanima u istrazi ovog slucaja, svi jevreji plemena Kajnka su se povukli u svoju tvrdjavu. Ovim postupkom su otvoreno pokazali svoje neprijateljstvo i ratobornost. Poslanik s.a.v. naredjuje da se utvrdjenje opkoli. Opsada nije trajala dugo. Nakom samo petnaest dana jevreji su se bez borbe predali. Bilo je odluceno da napuste Medinu u roku nekoliko dana. Poslije ovog dogadjaja Medinu su naseljavali samo muslimani.

Kada bi vijest o nekoj zavjeri stigla Bozijem Poslaniku on bi uvijek brzo i odlucno reagovao. Kada bi bio obavijesten da se neko pleme sprema za rat protiv muslimana, odmah bi slao ljude prema njima ili bi krenuo sam sa dovoljnom snagom da poremeti planove neprijatelja. U drugoj godini poslije hidzre Poslanik s.a.v. je ucestvovao u nekoliko takvih pohoda. Kada je u Medinu stigla vijest da pleme Kadar nabavlja oruzje i sprema ljude za rat, Poslanik s.a.v. postavlja zamjenika u gradu i krece sa vojskom prema tom plemenu. Medjutim, kada je cuo o dolasku muslimana neprijatelj se razilazi. Nakon nekog vremena, Poslanik s.a.v. ponovo salje vojsku u isto mjesto. Ovaj put ona nalazi bolje organizovanog neprijatelja kojeg porazavaju poslije krace borbe. Nedugo poslije toga, Ebu Sufijan, koji se bio zakleo da ce se osvetiti za poraz na Bedru, dolazi u blizinu Medine sa 200 ljudi na poziv jevrejina Salama b. Muskama. U tom pohodu su ubili jednog muslimana i zapalili palme u oblasti Ariza. Kada vijest o tome dodje do Poslanika s.a.v. on sa grupom muslimana krece u potjeru za uljezima. Oni se na vrijeme povlace prema Mekki i tako uspijevaju izbjeci muslimane. Nakon toga, u Medinu dodje vijest da se pleme Gatfan sprema da napadne grad. Poslanik s.a.v. sa 450 ljudi odmah krece prema mjestu koje je naseljavalo to pleme. Kada su saznali o dolasku muslimana citavo pleme se povlaci u obliznje planine.

Obala Crvenog mora je postala suvise opasna za Kurejse zbog cega su morali prekinuti slati svoje trgovacke karavane na sjever. Medjutim, obustavljanje trgovine sa Sirijim znacilo bi sigurnu propast za njihovu ekonomiju. Ono bi takodjer doprinijelo vojnom porazu u sukobu sa muslimanima. Na jednom od sastanaka neko od njih predlozi da pokusaju koristiti put koji je vodio preko Iraka. Prijedlog bi jednoglasno prihvacen. Medjutim, vijest o tome dodje do Poslanika s.a.v. koji odmah otpremi vojsku prema novoj ruti. Muslimani zarobise dva covjeka iz pratnje prvog poslanog karavana kao i svu robu koju je prenosio. Tako je pokusaj Kurejsa da nastave sa trgovinom sa Sirijom propao na samom pocetku.