Islam protiv praznovjerja

 

Časni Kur'an kaže: "Poslanik će ih tereta i okova koji su ih pritiskali osloboditi"  (K.7:157). U ovom ajetu teret i okovi se odnose na pogrešna uvjerenja i praznovjerja koja sprječavaju razvijanje čovjekovih intelektualnih sposobnosti.

 

Jedna od velikih odlika poslanika Muhammeda,  s.a.v., je bila njegova borba protiv sujevjerja, mitova i nastranog vjerovanja. On je sebi stavio u zadatak da pročisti ljudski um i misao od praznovjerja. Znao je da kaže: "Došao sam da osnažim ljudski um i da se borim protiv svake vrste sujevjerja, čak i onoga što bi moglo koristiti širenju islama."

 

Smrt sina Ibrahima, koji je bio star samo šest mjeseci, rastužila je Muhammeda, s.a.v., i izazvala suze u njegovim očima. Isti dan kada je dijete umrlo desilo se pomračenje sunca.Praznovjerni među Arapima su to protumačili kao znak veličine Poslanikove tuge i bola. Kada je do njega došla vijest da su neki ljudi povjerovali da je zbog hazreti Ibrahimove smrti došlo do pomračenja sunca, Poslanik, s.a.v., je izašao među muslimane i rekao:

 

 "Sunce i mjesec su dva velika znaka (ajeta) Allahove moći. Oni se pokorno kreću po Njegovom naređenju. Njihovo pomračenje nema veze sa čijom smrću ili životom. Zato, svaki put kada se pomračenje desi klanjajte ajet1 namaz." Poslije toga je sišao sa mimbera i klanjao namaz s drugima. Činjenica da se pomračenje sunca desilo na dan smrti njegovog sina, mogla se dobro iskoristiti za propagiranje islama i kao dokaz njegove veze sa Svemogućim Bogom. Međutim, Poslanik, s.a.v., nije želio da se islam širi na praznovjerju.

 

Muhammed, sallallhu 'ajehi ve alihi, je bio protiv obožavanja idola i praznovjerja i prije doba u kojem je propagirao islam. U njegovoj ranoj mladosti nalazimo ga kako pokazuje odbojnost prema praznovjerju. Kada je imao manje od četiri godine o njemu se starala Halima. Jednog dana poželio je da sa ostalom djecom pođe u igru. "Sljedećeg dana," prenosi Halima, "okupala sam Muhammeda, počešljala ga i stavila mu konac sa Jemeni zrnom oko vrata da ga zaštiti od zlih utvara. Muhammed je odmah skinuo konac i rekao mi: "Majko, ne brini! Moj Bog je uvijek samnom. On me štiti i čuva."

 

U Poslanikovo doba broj pismenih u centru Hidžaza nije prelazio sedamnaest što je bio jedan od glavnih razloga za široku rasprostranjenost sujevjerja. Neka nomadska Arapska plemena su "liječili" svoje bolesne privjescima napravljenim od kamenja i kostiju. Kada su njihovi predstavnici došli poslaniku Muhammedu, s.a.v., i rekli mu da su čuli da muslimani liječe svoje bolesne ljekovitim biljem i medicinom, on, s.a.v., im je rekao: "Potrebno je da svaki bolesnik traži lijek za svoju bolest, jer Allah je za svaku bolest stvorio i lijek za nju."

 

Kada je Sa'ad bin Ebi Vakas imao problema sa srcem, Poslanik mu je rekao: "Trebaš otići da te pregleda Haris Kaldah, čuveni liječnik Thakifa." Poslije mu je rekao za lijek koji mu je pomogao. Kada je jedan čovjek došao pred Poslanika, s.a.v., sa sinom na čijem je vratu visio privjesak, jer ga je bolilo grlo, on mu je rekao: "Nemoj strašiti dijete sa tim stvarima. Lijek za to je ulje aloe- drveta."

 

Zbog praznovjerja Arapi su mučili životinje. Tako, ako krava nije htjela piti vodu tukli su vola, ako bi neko ugledan umro, pokraj njegovog kabura bi zavezali kamilu i ne bi joj davali ni da jede ni da pije sve dok nebi uginula. To sve zato da bi uglednik imao kamilu za jahanje poslije svoje smrti; za onoga koji je za života klao kamile i hranio rodbinu i prijatelje, u njegovu čast bi sjekli kamiline noge i puštali je da umre u velikim mukama pokraj njegovog kabura.

 

Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže: "Jahaća životinja ima šest prava nad svojim vlasnikom:

kada prekine putovanje treba je nahraniti, kada prođe pokraj vode treba joj dati da pije, ne   smije je udarati po njušci, ako će duže razgovarati s nekim treba sjahati, ne treba je pretovarati i ne treba je jahati duže nego životinja može izdržati.