Esadov susret s Poslanikom s.a.v.

 

Dugo vremena (oko 120 godina) su arapska plemena Avs i Kazradž bila u krvavoj zavadi.Vodili su drugih ratove u kojima su se međusobno ubijali, zarobljavali, uništavali jedni drugima ljetine i imovinu, itd. Esad bin Zurarah je bio ugledan čovjek plemena Kazradž. U jednom od mjeseci hadočašća, u kojem Arapi nisu ratovali, on se uputi u Mekku s namjerom da traži pomoć od Kurejša za svoje pleme protiv stogodišnjeg neprijatelja.

 

Kako je bio u rodbinskoj vezi sa 'Atbahom ibn Rabijja dođe kod njega na konak. Kada mu je rekao razlog posjete, rođak mu reče: "Trenutno ti ništa ne možemo obećati zbog stanja u kojem se nalazimo. Među nama se pojavio čovjek koji vrijeđa naše bogove i tvrdi da su naši preci bili neznalice i sujevjerni. Svojim primamljivim govorom uspio je privući neke mlade ljude i tako stvoriti razdor među nama. Sve vrijeme, osim u mjesecima hodočašća, provodi van Mekke. Međutim kada dođe vrijeme hadža vraća se u Mekku da bi se smjestio pokraj Ka'be i pozivao ljude svojoj vjeri."

 

Kada je vidio da mu prilike nisu naklonjene, Esad odluči da se vrati kući, ne posjetivši više nikoga. Ipak, držeći se starog običaja, odluči da obiđe Ka'bu prije nego napusti Mekku. Znajući za to, Atbaha ga upozori da se pazi da ne čuje omamljujuće riječi čovjeka koji za sebe tvrdi da je Božiji poslanik. Esad odluči da posluša dobronamjerni rođakov savjet. Da bi se osigurao, u uši ugura pamučne vune, i onda se tako "gluh" uputi ka Ka'bi.

 

Polahko se približavao razgledajući oko sebe. Kada je prvi puta obišao Ka'bu ugleda Muhammeda, s.a.v., kako sjedi okružen grupom ljudi njegovog plemena Hašim, koji su ga štitili od mogućih neprijatelja. Bojeći se Poslanikovih magičnih riječi Esad mu se nije usudio  približiti. Ponovo pođe obilaziti Ka'abu i poče razmišljati o svom postupku. Zaključi da se ponaša nerazumno, jer kada se vrati kući ljudi će ga pitati o događajima vezanim za novog poslanika i njegovu vjeru. Kako će biti u stanju dati zadovoljavajući odgovor ako ne bude saznao o tome iz prve ruke?  Zato odluči da mu priđe i da porazgovara s njim.

 

Pozdravio je Muhammeda, s.a.v., sa en'am sabahan (dobro jutro), kako je bio i običaj tadašnjih Arapa. Umjesto da mu odmah uzvrati pozdrav, Poslanik, s.a.v., mu je objasnio da je Allah, s.v.t., propisao ljudima bolji pozdrav. Kada se sretnu treba da jedan drugom kažu selamun alejkum (mir neka je tebi). Poslije toga je Esad zatražio da mu objasni vjeru kojoj poziva ljude. Kao odgovor poslanik Muhammed, s.a.v., mu je proučio sljede će ajete iz časnog Kur'ana:

"Reci (Muhammede!): Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa nepridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu, svoju zbog nemaštine, ne ubijate - jer mi i vas i njih hranimo - ne približujte se nevaljalštinama, bile one javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto to vam On preporučuje da biste razmislili , i da se imetku siročeta ne  približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo -, i kada govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite, - eto to vam On naređuje da biste to na umu imali. (Kur'an 6:151,152)

 

Ovi ajeti nam daju sliku o načinu života Arapa prije islama, bolestima kojim je bolovalo tadašnje društvo, ali i lijek za njih. Božiji Poslanik, s.a.v, je ovim ajetima objasnio Esadu ciljeve i učenja svoje vjere, poslije čega je ovaj primio islam. Zamolio je Poslanika da s njim pošalje nekoga da poduči njegovo pleme islamu. Muhammed, s.a.v., šalje sposobnog govornika, Mus'aba bin Numejra.