Ekonomska blokada i Ebu Talibova smrt

 

U namjeri da zaustave Muhammedovu (s.a.v.) novu vjeru, Kurejsi odlucise da ekonomski uniste muslimane. Napravise ugovor kojeg napisa Mensur b. Akrama i kojeg potvrdi sam Vrhovni savjet. U njemu su se zavjetovali da ce zabraniti svaku vrstu kupoprodaje, druzenje i ulazenje u brak sa Muhammedom (s.a.v.) i njegovim sljedbenicima, kao i da ce pomagati njihove protivnike.

Kada je saznao o ugovoru, Ebu Talib je okupi familiju i savjetova im da ne napustaju Muhammeda s.a.v., nego da zajedno s njim isele iz Mekke u obliznju dolinu. Kada su izgradili kuce, radije kolibe, Ebu Talib naredjuje da se izgradi osmatracnica sa koje ce motriti prilaz malom naselju.

Blokada je trajala tri godine. Za to vrijeme su Hasimije prolazili kroz velike teskoce. Ponekad je jedna hurma bila obrok, pa cak se i ona morala dijeliti. Takve uslove najteze su podnosila djeca. Prolaznici bi cesto culi njihov plac, pa bi o tome pricali kada bi navratili u Mekku.

Samo u mjesecima hodocasca, kada su musrici smatrali svako nasilje zabranjenim, muslimani su se usudjivali dolaziti do trznice da bi se opskrbili osnovnim zivotnim namirnicama. Ali, i u tome bi im se suprotstavljali Kurejsi. Kada bi neki musliman zelio kupiti sebi namirnice, neko bi se nasao da kupi istu robu, ali po puno vecoj cijeni. Ebu Leheb bi dolazio na pijacu i govorio: “Ljudi, povecajte cijene i onemogucite Muhammedove (s.a.v.) sljedbenike da ista kupe.” On sam bi uvijek dobro placao da bi osigurao odrzanje visokih cijena.

Godine u izolaciji su prolazile, ali cvrstina vjere Hasimija nije se mijenjala. Njihov jadan izgled i patnje djece pocese da izazivaju sazaljenje kod nekih Mekanlija. Hakim b. Hizam podje po noci dovoditi kamilu natovarenu brasnom i hurmama u blizinu doline i onda je pustati da sama ide gladnim muslimanima. Jednog dana Hisam b. Umar ode do Zuhejra b. Ebi Umeje, koji je bio praunuk Abdul Muttaliba, pa mu rece: “Kako mozes jesti i dobro se oblaciti kada ti rodjaci

gladuju i hodaju goli i bosi? Da si tako nesto predlagao Ebu Dzehlu da uradi njegovoj rodbini on nikad ne bi pristao.” Zuhejr rece da on sam ne moze nista promijeniti. Hisam mu obeca da ce pronaci jos nekoga da ih podrzi da poniste sraman ugovor. I zaista, stanje u kojem su bili Hasimije smetalo je i mnogim drugima. Nekoliko njih se sastadose i odlucise da ukinu ugovor. Kada su otisli do mjesta gdje je bio pohranjen na|ose da su crvi pojeli citav dokumenat osim rijeci “ U ime Gospodara…” kojima je bio pocinjao .

Poslije toga Hasimije su se vratile kucama. Ali radost povratka za Muhammeda s.a.v. nije puno trajala. Godine teskog zivota ostavile su posljedice na zdravlje, narocito starijih. Samo sto su se izbavili iz jedne nevolje, muslimane je zadesila druga: smrt Ebu Taliba - glavnog zastitnika i garancije sigurnosti za Muhammeda s.a.v.

Ebu Talib r.a.

Muhammed s.a.v. je bio dio njegove porodice od osme godine pa sve do danas, kada je navrsavao pedesetu. Davao je prednost Muhammedu cak i nad vlastitiom djecom. Hranio ga je sve dok se nije osamostalio, a kada je poceo sa misijom on mu je bio glavni oslonac i zastita.

Predstavimo sebi ovu posebnu vezu izmedju poslanika Muhammeda s.a.v. i njegovog amidze Ebu Taliba sa nekoliko primjera.

Jednom je Mekku zadesila velika susa. U takvim slucajevima se trazilo od najpoboznijih osoba da se mole za kisu. Zato Kurejsi do|ose Ebu Talibu i zamolise ga da se moli. Ebu Talib pristade, pa uze za ruku Muhammeda s.a.v., koji je tada bio jos dijete, i naslanjajuci se na zid Kabe rece: “Gospodaru, posalji nam kisu u ime ovog djecaka …” Historicari pisu da za vrijeme njegovog moljenja na nebu nije bilo ni jednog oblaka. Kada je zavrsio, oblaci pocese nadolaziti i prilike za kisu postajase sve izglednije. Onda podje grmiti i pljuskovi stadose zalijevati zednu zemnju .

Zaista je Ebu Talib mnogo volio Muhammeda s.a.v. Ali zasto je bio spreman zrtvovati imetak, polozaj pa cak i zivot za njega? Neki to tumace kao rodbinsku ljubav. Ali koji otac vise voli bratovo dijete od svoje djece? Kada su bili u kolibama za vrijeme one tri godine, plaseci se za Muhammedovu sigurnost, Ebu Talib je svake noci na Muhammedovo mjesto stavljao jednog od svojih sinova, a njega stavljao da spava na mjestima vlastitih sinova. Zaista je on iskreno vjerovao u ono sa cime mu je bratic dosao, i ta iskrena vjera bila je glavni pokretac njegovih akcija i razlog za njegovu veliku privrzenost i ljubav. Ebu Talib je bio svjedok Abdul Mutalibovog ponasanja prema Muhammedu. On bi cak ustajao u njegovom prisustvu u znak postovanja. Mnoge starjesine bi mu prigovarale zbog toga. “Zar ti da ustajes pred djetetom!?” Ebu Talib je pamtio oceve rijeci kojima bi im odgovarao: “U ovom mom unuku veliki je covjek.”

Historicari su zabiljezili mnoge Ebu Talibove stihove iz kojih se jasno vide njegova vjerovanja. Jedan od njih je sljedeci:

Uglednici znajte da Muhammed Poslanik je,

Bas onako kao sto Musa i Isa to bijahu prije.

U drugoj poemi Ebu Talib kaze:

Da li znate da Muhammeda za Bozijeg Poslanika drzimo, isto onako kako za Musaa, sina Imranova, da je Boziji Poslanik govorimo…

Jednom u prisustvu Ebu Taliba, nakon sto su ga bezuspjesno nagovarali da prestane podrzavati Muhammeda s.a.v., Ukba b. Ebi Muit podje prijetece govoriti: “Ostavi ga! Ne vrijedi ga vise savjetovati. Muhammeda treba ubiti i tako s njim jednom zauvijek zavrsiti.”

Tog dana Muhammed s.a.v. je izasao iz kuce i nije ga bilo citavog dana. U vece Ebu Taliba obuze nelagodan osjecaj. Na um mu padose Ukbine rijeci i zla slutnja mu prostruju kroz glavu. On posla nekoga da provjeri da li je Muhammed s.a.v u kuci nekog od rodjaka. Kada ga nigdje ne nadjose, Ebu Talib zakljuci da su Kurejsi ispunili prijetnju i ubili Muhammeda s.a.v. Odmah odluci da im pokaze sta znaci povrijediti nekoga za ciju bezbijednost je bio on odgovoran. Pozva hasimijske mladice i naredi im da sakriju nozeve u odjecu i da zajedno sa njim podju do Kabe. Kada stignu tamo neka svako od njih sjedne do jednog od uglednika ili vodje, i kada ga cuju da kaze: “O vodje Kurejsa, hocu Muhammeda od vas!”, da svako od njih ubije njemu najblizeg.

Bas kada su se spremali da krenu Haris b. Zejd dodje, pa kada saznade gdje i zasto su se uputili, rece im da je Muhammed s.a.v. u jednoj kuci u drustvu muslimana. On im rece da se vrate i sam ode da o svemu obavijesti Muhammeda s.a.v. Kada je on zurno dosao, Ebu Talib ga je docekao rasirenih ruku i sa suzama u ocima. “Muhammede, gdje si bio? Da li ti se ista dogodilo?”, Ebu Talib ga je brizljivo pitao.

Ipak, briga da ne ubiju Muhammeda s.a.v. nije ga napustala. Ako to danas nisu ucinili ucinit ce to sutra. Zbog toga on odluci da ih javno upozori i zaprijeti da ne pokusavaju takvo nesto.

Sutradan, kada su uglednici poceli zauzimati mjesta u blizini Kabe, paznju im privuce Ebu Talib okruzen brojnim mladicima ozbiljnih lica.

“Juce nismo mogli naci Muhammeda, pa sam pomislio da ste uradili ono sta vam je Ukba predlagao, i da ste ga ubili”, poce Ebu Talib, “Zato sam bio odlucio da dodjem ovdje sa ovim momcima. Svakom od njih sam bio naredio da sjedne u blizinu jednog od vas i da ga na moj znak napadne i ubije. Srecom, nasao sam Muhammeda (s.a.v.) ziva i zdrava.” Onda je naredio da momci pokazu nozeve koje su krili, i onda zavrsio govor rijecima: “Allaha mi, da ste ga ubili ne bi postedio ni jednog od vas, i borio bih se s vama do zadnjeg covjeka…”

Kada je Poslaniku s.a.v. bilo naredjeno da pozove rodjake, Ebu Talib ga je hrabrio rijecima: “Ustani braticu! Tvoj polozaj je visok, a tvoja vjera plemenita. Ti si sin velikog covjeka. Ako te jezik povrijedi, ustace neko da te odbrani, i ostre sablje ce da odsjeku jezike tvojih neprijatelja. Bogami, Arapi ce biti pitomi pred tobom, kao sto je mladunce kamile pitomo pred njegovom majkom.”

Ovako je Ebu Talib stitio Muhammeda s.a.v. punih cetrdeset dvije godine. Narocitu hrabrost je pokazao i najvise se zrtvovao zadnjih deset godina, u kojima je Muhammed s.a.v. otvoreno pozivao u islam. Jedini razlozi za tu upornost i hrabrost bili su njegova cvrsta vjera i zato sto je shvatio vaznost Muhammedove misije. I, dodajuci zrtvovanje njegovog sina, Alija, znacenje stihova Ibn Ebil Hadida postaje sasvim jasno:

Da Ebu Taliba i njegovog sina nije bilo, ni vjere ne bi bilo. On je Muhammedov oslonac u Mekki bio, a u Medini u virove smrti njegov sin se za njega bacao.

Kada je umirao u Ebu Talibovoj oporuci je stajalo: “… Zaduzujem vas Muhammedom (s.a.v), povjerljivim i istinoljubivm, najboljih vrlina medju Arapima. Donio je vjeru koju srca prihvataju, ali jezici protiv nje govore. Vidim da ce je prihvatiti slabi i bespomocni, i da ce, na kraju, poniziti ugledne Kurejse. … Djeco moja, budite mu prijatelji i pomozite njegovu vjeru, jer uspjesan je onaj koji nju podrzi. Da mi smrt da jos vremena nastavio bih ga cuvati od svih opasnosti.”

Kada je hazreti Alija obavijestio Poslanika s.a.v. o Ebu Taliboj smrti, on je gorko zaplakao. Onda je pokazao hazreti Aliji kako da mu da gusul, kafan, i kako da ga ukopa. Poslije toga je on s.a.v. sam dovio za umrlu dusu.

Na kraju, upitat cemo se kako je moguce da neki smatraju Ebu Taliba nevjernikom? Zaista je to rezultat dugogodisnje propagandne kampanje Muavijie ibn Sufijana protiv hazreti Alije . Ona je imala za cilj i da strgne ugled sa njegovog oca. Kako je moguce da nevjernikom smatraju Ebu Taliba a Ebu Sufijana vjernikom? On je bio nevjernik i umro takav. Pred samu smrt, kada je dozivio da se vlast vrati u ruke njegove familije rekao je: “Ovo je stvarnost.… Nema obecane kazne ni nagrade, nema dzenneta ni dzehennema, nema prozivljenja niti Sudnjeg dana. ”

Neko je pomenuo Ebu Taliba pred imamom Zejnul Abidinom. “Pitam se kako neko moze sumnjati u Ebu Talibovu vjeru, kada zena muslimanka ne moze biti u braku sa nevjernikom. Fatima b. Esad je bila medju prvim zenama koje su prihvatile islam, i ostala je u braku sa Ebu Talibom sve do kraja njegovog zivota”, Imam je rekao.

Imam Muhammed Bakir kaze: “Ebu Talibova vjera je bila iznad vjera mnogih drugih, i Ali je uredio da hadz bude obavljen u njegovo ime.”

Imam Dzafer Sadik kaze da je “Ebu Talib slicio vjernicima koji su se krili u pecini . Vjerovali su, ali su se morali pretvarati da ne vjeruju, i zbog toga ce biti dvostruko nagradjeni.”

Ebu Talib je bio jedna od vodecih licnosti islama, i kao takav umro je kao istinski vjernik. On je bio ono Muhammedovo utociste o kojem nam sam casni Kuran govori:

“… Zar nisi siroce bio, pa ti je On utociste pruzio…? (K. 93:6)