“Kada je Poslanik bio na samrti, u kući bijahu ljudi a među njima Omer Ibn Hattab. Reče Poslanik, s.a.v.a.: “Donesite mi da vam napišem nešto nakon čega nikada nećete zalutati.” Tad reče Omer: “Zaista je bol savladala Vjerovjesnika, a kod vas je Kur'an. Dovoljan nam je Kur'an.” Tada ljudi u kući pokazaše međusobno neslaganje i počeše se prepirati. Neki od njih govorahu: “Priđite, da vam napiše Vjerovjesnik ono nakon čega nećete zalutati.” Drugi govorahu ono što je rekao Omer. Pošto se diže nepromišljen govor i poraste neslaganje pred Vjerovjesnikom, Resulullah im reče: “Ustajte!” Ibn Abbas je govorio: “Zaista je nesreća svih nesreća neslaganje i galama koja se dogodila pred Vjerovjesnikom zbog onoga što im je htio napisati...”
( U poglavlju Kavlu-l-marid kumu anni, iz knjige El-Merda, 4/50.)
لما حضر رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم وفي البيت رجال فيهم عمر بن الخطاب، قال النبي صلى الله عليه وآله وسلم: هلم أكتب لكم كتاباً لا تضلوا بعده، فقال عمر: إن النبي صلى الله عليه وآله وسلم قد غلب عليه الوجع، وعندكم القرآن حسبنا كتاب الله، فاختلف أهل البيت فاختصموا، منهم من يقول: قربوا يكتب لكم النبي كتاباً لا تضلوا بعده ومنهم من يقول ما قاله عمر، فلما أكثروا اللغو والاختلاف عند النبي، قال لهم رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم: قوموا [ عنّي]، فكان ابن عباس يقول: إن الرزية كل الرزية ما حال بين رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، وبين أن يكتب لهم ذلك الكتاب من اختلافهم ولغطهم